Bolesti i štetočine crvenkaste noćurke i njihovo suzbijanje
Crvenkasta noćurka je uglavnom otporna biljka, ali u nepovoljnim uslovima može oboleti ili pretrpeti napad različitih štetočina. Najveći broj problema javlja se kada su biljke pregusto posađene, zemljište stalno vlažno ili je prihrana azotom preobilna. Redovni pregledi omogućavaju da se promene uoče pre nego što zahvate čitavu biljku. Preventivna nega, dobra drenaža i očuvanje korisnih organizama obično su delotvorniji od kasnog i učestalog tretiranja.
Gljivične pegavosti i pepelnica
Pegavosti listova prepoznaju se po sitnim smeđim, sivim ili tamnim promenama koje se postepeno šire. Oko pega se ponekad pojavljuje žućkasti rub, dok zahvaćeno tkivo kasnije može ispasti. Bolest se lakše razvija na mokrim listovima i u gustim zasadima. Donji listovi obično prvi pokazuju simptome jer se sporije suše.
Zaražene listove treba ukloniti čim se uoče, ali ne treba odstraniti prevelik deo zdrave lisne mase odjednom. Makaze se između biljaka čiste kako se patogeni ne bi preneli. Oboleli materijal ne ostavlja se ispod biljke niti stavlja u hladan kompost. Zalivanje preko lišća treba prekinuti i poboljšati strujanje vazduha.
Pepelnica se pojavljuje kao beličasta, brašnasta prevlaka na listovima i mladim stabljikama. Često se razvija tokom toplih dana i svežijih noći, naročito kada je biljka pod stresom zbog suše. Listovi mogu postati deformisani, požuteti i prerano se osušiti. Umeren napad obično ne uništava biljku, ali može smanjiti njenu vitalnost i cvetanje.
Preventivno proređivanje, pravilno rastojanje i zalivanje korena znatno smanjuju pojavu pepelnice. Biljke ne treba previše prihranjivati azotom jer meko tkivo lakše oboleva. Kod ranih simptoma može pomoći uklanjanje najjače zahvaćenih delova. Jače mere primenjuju se samo kada se bolest brzo širi i ozbiljno ugrožava razvoj.
Još članaka na ovu temu
Trulež korena i osnove stabljike
Trulež korena najčešće nastaje u hladnom, zbijenom i trajno vlažnom zemljištu. Biljka počinje da vene iako je zemlja mokra, a listovi gube boju i postaju mlitavi. Osnova stabljike može omekšati, potamniti ili dobiti neprijatan miris. Kada je glavni koren ozbiljno oštećen, oporavak je veoma težak.
Prvi korak je potpuno obustavljanje zalivanja dok se zemljište ne prosuši do odgovarajuće dubine. Malč koji zadržava vlagu treba razgrnuti od osnove biljke. Ako se voda sliva sa okolne površine, mora se preusmeriti malim kanalima ili poboljšanjem nagiba. Samo dodavanje preparata bez rešavanja viška vode obično ne daje trajan rezultat.
Kod biljaka u saksijama treba proveriti da li su odvodni otvori prohodni. Posuda bez drenaže gotovo neizbežno dovodi do propadanja korena tokom kišnog perioda. Jako obolela biljka može se izvaditi i pregledati, ali njen vretenasti koren teško podnosi takvu intervenciju. Potpuno trule primerke treba ukloniti zajedno sa većim delom zaraženog supstrata.
Najbolja zaštita je sadnja u rastresito zemljište na mestu gde se voda ne zadržava. Tešku glinu treba poboljšati na široj površini, a ne samo u uskoj jami. Preduboka sadnja takođe povećava rizik jer se središte rozete zadržava u vlažnom sloju. Biljka treba da raste na istoj dubini na kojoj je prethodno bila razvijena.
Još članaka na ovu temu
Lisne vaši i drugi sitni insekti
Lisne vaši se najčešće okupljaju na mladim vrhovima, pupoljcima i naličju listova. Sišu biljne sokove, zbog čega se mladi listovi uvijaju, a rast usporava. Na površini se može pojaviti lepljiva medna rosa, na kojoj se kasnije razvija tamna čađava prevlaka. Mravi često posećuju napadnute biljke jer se hrane ovom slatkom izlučevinom.
Manje kolonije mogu se ukloniti snažnijim mlazom vode usmerenim na zahvaćene delove. Postupak se ponavlja nekoliko dana, uz proveru novih izdanaka. Jako deformisani vrhovi mogu se odseći ako na biljci ostaje dovoljno zdravog tkiva. Korisne bubamare, zlatooke i osolike muve često prirodno smanjuju broj vaši.
Preobilna azotna prihrana podstiče stvaranje mekih izdanaka koje vaši lakše napadaju. Biljke zato ne treba forsirati brzim rastom. Raznovrsna sadnja sa cvetnicama koje privlače korisne insekte stvara stabilniju prirodnu ravnotežu. Široko delujući insekticidi mogu uništiti i oprašivače i prirodne neprijatelje štetočina.
Na noćurki se povremeno mogu pojaviti tripsi ili sitne stenice koje oštećuju cvetove i listove. Njihovo prisustvo prepoznaje se po sitnim svetlim tačkama, srebrnastim površinama ili deformisanim pupoljcima. Oštećene delove treba pažljivo pregledati u jutarnjim časovima. Suzbijanje se zasniva na uklanjanju napadnutih delova, očuvanju korisnih organizama i primeni ciljane mere samo kada je zaista potrebna.
Puževi, gusenice i oštećenja listova
Puževi i golaći mogu ozbiljno oštetiti mlade rozete, naročito tokom vlažnog proleća. Na listovima ostavljaju nepravilne rupe i sjajne tragove sluzi. Najaktivniji su tokom noći, posle kiše i na mestima sa gustim zaklonom. Odrasle biljke lakše podnose manja oštećenja, ali mlade mogu biti potpuno uništene.
Skloništa poput dasaka, guste trave i predebelog vlažnog malča treba udaljiti od mladih biljaka. Puževi se mogu sakupljati uveče ili rano ujutru. Površina oko rozeta treba da bude pregledna i bez stalne vlage. Zalivanje ujutru dodatno smanjuje povoljne noćne uslove za njihovu aktivnost.
Gusenice pojedinih leptira i moljaca hrane se listovima, pupoljcima ili semenskim čaurama. Neke vrste izlaze uglavnom noću, pa se oštećenje uočava pre samog uzročnika. Listove treba pregledati sa obe strane, uključujući središte rozete. Manji broj gusenica može se ručno ukloniti bez potrebe za dodatnim tretmanom.
Potpuno uništavanje svih gusenica nije uvek poželjno u vrtu namenjenom očuvanju prirode. Noćurka je važna hranljiva biljka za određene vrste insekata, pa se manja oštećenja mogu tolerisati. Intervencija je opravdana kada mlade biljke gube većinu lisne površine ili kada se štetočina masovno razmnoži. Odluka treba da uzme u obzir i zdravlje biljke i ulogu vrta kao staništa.
Preventivna zaštita i pravilna reakcija
Redovan pregled biljaka jednom ili dva puta nedeljno omogućava rano otkrivanje većine problema. Pažnju treba usmeriti na donje listove, pupoljke, osnovu stabljike i naličje mladog lišća. Promene boje, lepljive naslage, rupe ili uvenuće beleže se pre preduzimanja mere. Pravilno prepoznavanje uzroka sprečava nepotrebno tretiranje.
Čistoća leje važna je tokom cele sezone. Otpale bolesne listove, trule stabljike i zaražene čaure treba redovno uklanjati. Alat se održava čistim i oštrim kako bi rezovi bili glatki. Biljke se ne orezuju dok su potpuno mokre, jer se tada uzročnici bolesti lakše prenose.
Odgovarajuće rastojanje između biljaka predstavlja jednu od najvažnijih preventivnih mera. Vazduh koji slobodno struji brzo suši listove nakon rose ili kiše. Sunčano mesto dodatno ograničava razvoj mnogih gljivica. Preguste samonikle rozete zato treba proređivati pre nego što formiraju visoke stabljike.
Hemijske mere treba posmatrati kao poslednju mogućnost, a ne kao deo rutinske nege. Preparat se bira tek nakon pouzdanog određivanja bolesti ili štetočine. Tretiranje se ne obavlja dok su cvetovi puni pčela, leptira i drugih oprašivača. Zdravo zemljište, umereno zalivanje i raznovrstan vrt najčešće pružaju dugoročniju zaštitu od ponavljanih intervencija.