Zalivanje i đubrenje krvave kiselice treba posmatrati zajedno, jer biljka najbolje koristi hraniva kada je zemljište ravnomerno vlažno. Ako je zemlja presuva, usvajanje hraniva slabi i listovi gube nežnost. Ako je previše mokra i zbijena, koren nema dovoljno vazduha i biljka stagnira. Umerenost, stalnost i organski pristup daju najbolji rezultat u profesionalnom i kućnom uzgoju.

Potrebe za vlagom u zemljištu

Krvava kiselica najkvalitetniji list razvija kada zemljište ne presušuje. To ne znači da biljka treba da stoji u blatu, već da koren ima stalnu dostupnost vlage. U takvim uslovima listovi ostaju sočniji, a boja vena izraženija. Dugotrajna suša brzo smanjuje ukrasnu i upotrebnu vrednost biljke. Missouri Botanikus Kert+1

U baštenskim lejama zalivanje treba prilagoditi strukturi zemljišta. Laka zemljišta traže češće zalivanje manjim razmacima. Teža zemljišta traže pažljivije zalivanje kako se ne bi stvorila zasićenost vodom. Najbolje je proveriti vlagu prstom ili malom lopaticom nekoliko centimetara ispod površine.

Površinsko orošavanje nije dovoljno tokom toplog perioda. Voda mora dopreti do zone korena, jer se inače razvija plitak i osetljiv korenov sistem. Duboko zalivanje u dužim razmacima obično je bolje od svakodnevnog kvašenja površine. Ipak, u posudama se režim mora prilagoditi bržem isušivanju supstrata.

Malč je vrlo korisna dopuna zalivanju. Tanak sloj usitnjenog lišća, slame ili sitne kore smanjuje isparavanje. Malč takođe čuva zemlju hladnijom tokom letnjih vrućina. Važno je da se ne nagomila direktno na srce biljke, jer previše vlage oko osnove može praviti probleme.

Zalivanje u proleće i leto

U proleće krvava kiselica kreće u intenzivan rast i tada joj je potrebna stabilna vlaga. Zemlja je često prirodno sveža, pa zalivanje ne mora biti često. Ipak, suva proleća mogu brzo iscrpeti površinski sloj. Mlade biljke i tek podeljeni bokori posebno zavise od redovne vlage.

Leti se režim zalivanja menja zbog visokih temperatura. Biljke na punom suncu troše više vode nego one u polusenci. Ako listovi klonu tokom dana, a oporave se uveče, to je rani znak toplotnog stresa. Ako ostanu mlitavi i ujutru, zemljište je verovatno presuvo.

Najbolje vreme za zalivanje je rano jutro. Biljka tada koristi vodu tokom celog dana, a listovi se brže prosuše ako se slučajno pokvase. Večernje zalivanje može biti korisno u izuzetnoj vrućini, ali ne treba stalno ostavljati vlažnu rozetu preko noći. Vlažan i gust sklop privlači puževe i povećava rizik od fizioloških problema.

Kada se krvava kiselica gaji za mlade listove, nedostatak vode može ubrzati cvetanje i pogoršati teksturu lista. Redovna berba dodatno povećava potrebu za stabilnim uslovima. Posle berbe biljka mora obnoviti lisnu masu, a to traži vlagu i dostupna hraniva. Zbog toga se intenzivnije korišćene biljke zalivaju pažljivije nego isključivo ukrasni primerci.

Jesenje i zimsko zalivanje

U jesen se potrebe za vodom smanjuju, ali ne nestaju potpuno. Ako je vreme blago i suvo, biljka još uvek može stvarati nove listove. Tada povremeno zalivanje čuva vitalnost korena. Previše suva jesen može oslabiti biljku pre ulaska u zimu.

U krajevima sa redovnim padavinama jesenje zalivanje uglavnom nije potrebno. Tada je važnije osigurati da voda ne stoji oko korena. Leje u udubljenjima mogu biti problematične ako posle kiše dugo ostaju mokre. U takvim uslovima bolje je saditi biljku na blago izdignuto mesto.

Tokom zime biljka troši vrlo malo vode, naročito kada nadzemni deo miruje. Biljke u zemlji obično dobijaju dovoljno vlage iz padavina. Saksije su druga priča, jer se mogu isušiti i zimi, posebno ako stoje pod nadstrešnicom. Zato ih treba povremeno proveriti tokom perioda bez kiše ili snega.

Zimsko zalivanje se obavlja samo kada zemlja nije smrznuta. Voda se dodaje umereno, bez natapanja. Cilj je sprečiti potpuno isušivanje korena, a ne pokretati rast. Previše vode u hladnom supstratu može biti štetnije od kratkotrajne umerene suvoće.

Organska ishrana i osnovno đubrenje

Krvava kiselica najprirodnije reaguje na organsku ishranu. Kompost obezbeđuje blaga hraniva i poboljšava strukturu zemlje. On povećava sposobnost zemljišta da zadrži vlagu bez zabarivanja. Takva ravnoteža je posebno važna za lisnate biljke.

U proleće se oko biljaka može rasporediti tanak sloj zrelog komposta. Ne treba ga zatrpavati duboko oko osnove, jer se koren nalazi relativno blizu površine. Dovoljno je lagano ga uneti u gornji sloj ili ostaviti kao hranljivi prekrivač. Zalivanje posle dodavanja komposta pomaže aktiviranje mikrobioloških procesa.

Ako se koristi mineralno đubrivo, ono treba da bude umereno i ravnomerno raspoređeno. Prejake doze mogu izazvati bujan, ali mekan rast. Takav rast je manje otporan na stres i privlačniji sisajućim insektima. Kod jestivih listova posebno je važno ne forsirati biljku.

Za posude je korisno koristiti sporo oslobađajuće đubrivo ili slabu tečnu prihranu tokom aktivnog rasta. Supstrat u saksiji ima ograničenu rezervu hraniva. Ipak, prečesta prihrana bez dobrog zalivanja ne daje dobar rezultat. Biljka prvo mora imati stabilnu vlagu, pa tek onda hraniva.

Prepoznavanje grešaka u zalivanju i đubrenju

Kada biljka trpi sušu, listovi postaju opušteni, tvrđi i često manje ukusni. Crveni nervi mogu ostati vidljivi, ali ukupan izgled rozete slabi. Stariji listovi brže žute i poležu. Ako se suša ponavlja, biljka može prerano razviti cvetne stabljike.

Prekomerno zalivanje se vidi kroz usporen rast i bledunjav izgled. Zemlja tada često ima težak miris i ostaje hladna i lepljiva. Listovi mogu izgledati umorno iako vode ima dovoljno. U tom slučaju problem nije manjak vode, već manjak vazduha u zoni korena.

Nedostatak hraniva obično se javlja kao slab porast, sitni listovi i opšti gubitak živosti. To se posebno primećuje u posudama i starim lejama bez komposta. Rešenje nije naglo dodavanje velikih količina đubriva. Bolje je obnoviti površinski sloj zemlje, dodati kompost i uspostaviti pravilno zalivanje.

Previše đubrenja može biti jednako štetno kao i premalo. Biljka tada postaje previše mekana, brže se izdužuje i može izgubiti kompaktan izgled. Ako se pojavi takav rast, treba smanjiti prihranu i pojačati berbu starijih listova. Uravnotežena nega daje biljku koja je zdrava, dekorativna i dugotrajna.