Sadnja crvenog drena počinje dobrim razumevanjem prostora u kojem će biljka rasti narednih godina. Ovaj žbun se brzo razvija kada ima dovoljno svetlosti, vlage i mesta za širenje, pa ga ne treba posmatrati samo kao malu sadnicu iz rasadnika. Pravilno posađen primerak lakše podnosi sušu, mraz, orezivanje i konkurenciju susednih biljaka. Razmnožavanje je takođe relativno jednostavno, naročito ako se koristi prirodna sposobnost biljke da stvara snažne izdanke.
Izbor sadnice i planiranje sadnog mesta
Kvalitetna sadnica crvenog drena treba da ima dobro razvijen korenov sistem i zdrave, elastične izdanke. Kora ne sme biti smežurana, a pupoljci treba da izgledaju živo i neoštećeno. Kod sadnica u kontejneru treba proveriti da koren nije previše spiralno uvijen oko ivice posude. Takva pojava nije uvek razlog za odbacivanje sadnice, ali koren pre sadnje treba pažljivo rasteretiti.
Sadno mesto treba izabrati prema konačnoj veličini biljke. Crveni dren može formirati širok žbun, pa razmak od staza, zidova i drugih biljaka mora biti dovoljan. Ako se sadi kao slobodna živa ograda, sadnice se mogu postaviti gušće, ali i tada treba ostaviti prostor za prirodan rast. Previše zbijena sadnja kasnije traži agresivnije orezivanje i smanjuje prozračnost.
Najbolji položaj je sunčan do polusenovit, sa zemljištem koje zadržava umerenu vlagu. U niskim delovima vrta gde se vlaga prirodno zadržava crveni dren može vrlo lepo napredovati. Ipak, mesta na kojima voda stoji danima posle kiše nisu dobra bez poboljšanja drenaže. Koren mora imati vlagu, ali ne sme biti trajno bez vazduha.
Planiranje sadnje uključuje i estetsku ulogu biljke. Crveni dren može biti pozadina nižim perenama, zimski akcenat uz zimzelene vrste ili deo prirodne granice parcele. Njegova crvena boja grana najviše dolazi do izražaja ispred tamne pozadine. Zato se često sadi tamo gde se vidi iz kuće, sa staze ili iz dela vrta koji se koristi i zimi.
Još članaka na ovu temu
Tehnika sadnje i početna nega
Sadna jama treba da bude šira od korenove bale, ali ne mora biti preterano duboka. Važno je da se koren postavi na približno istu dubinu na kojoj je rastao u rasadniku. Preduboka sadnja može ugušiti korenov vrat i usporiti početni razvoj. Preplitka sadnja, s druge strane, izlaže koren isušivanju i temperaturnim promenama.
Zemlju iz jame treba usitniti i pomešati sa zrelim kompostom ako je siromašna ili zbijena. Svež stajnjak nije pogodan direktno uz koren, jer može biti prejak i izazvati oštećenja. Kod teških zemljišta korisno je popraviti strukturu, ali ne treba napraviti malu izolovanu jamu koja se ponaša kao posuda za vodu. Cilj je da biljka lako pređe iz sadne jame u okolno zemljište.
Nakon postavljanja sadnice zemlja se vraća oko korena u slojevima i blago sabija rukama. Ne treba je nabijati previše, jer korenu treba vazduh. Posle sadnje obavezno sledi temeljno zalivanje, čak i ako je zemljište delovalo vlažno. Voda pomaže da se zemlja slegne oko korena i uklone veći vazdušni džepovi.
U prvoj sezoni malč je vrlo koristan. On čuva vlagu, smanjuje rast korova i održava stabilniju temperaturu zemljišta. Mlade biljke treba redovno proveravati, naročito tokom toplih i vetrovitih dana. Dobro primanje se prepoznaje po svežim listovima, novom prirastu i odsustvu dugotrajnog venuća.
Još članaka na ovu temu
Razmnožavanje reznicama i položenicama
Crveni dren se lako razmnožava drvenastim reznicama uzetim tokom mirovanja vegetacije. Reznice se najčešće seku od zdravih jednogodišnjih izdanaka koji su dobro odrveneli. Svaka reznica treba da ima nekoliko pupoljaka i dovoljno dužine da se stabilno postavi u supstrat ili direktno u pripremljenu leju. Donji deo se stavlja u zemlju, dok jedan ili dva pupoljka ostaju iznad površine.
Supstrat za ukorenjavanje treba da bude vlažan, propustan i čist. Previše teška zemlja može dovesti do truljenja, dok previše suva podloga sprečava stvaranje korena. Reznice se obično postavljaju u jesen ili kasnu zimu, a tokom proleća počinju da pokazuju znake rasta. Važno je ne žuriti sa presađivanjem, jer nadzemni pupoljci mogu krenuti pre nego što se koren dovoljno razvije.
Položenice su još jedan prirodan način razmnožavanja. Niska, savitljiva grana se povije do zemlje, blago zareže ili ostruže na delu koji dodiruje tlo, zatim se pričvrsti i prekrije zemljom. Vrh grane ostaje iznad površine i nastavlja da raste. Posle dovoljno vremena na zatrpanom delu razvija se koren, pa se nova biljka može odvojiti od matične.
Razmnožavanje položenicama je posebno pogodno za baštovane koji žele manji broj snažnih sadnica. Ova metoda ne zahteva posebnu opremu i vrlo dobro odgovara prirodi crvenog drena. Potrebno je samo strpljenje, jer ukorenjavanje može trajati jednu sezonu. Dobijene biljke obično se dobro prilagođavaju vrtu, jer su nastale u istim uslovima u kojima će dalje rasti.
Presađivanje i razvoj mladih biljaka
Mlade biljke crvenog drena najbolje je presađivati tokom mirovanja vegetacije. Jesen je često vrlo povoljna, jer je zemljište još uvek relativno toplo, a vlaga stabilnija. Prolećna sadnja je takođe uspešna ako se obavi pre jačeg kretanja vegetacije. Letnje presađivanje treba izbegavati, osim kada je biljka u kontejneru i može se redovno zalivati.
Kod presađivanja ukorenjenih reznica treba paziti da se mladi koren ne ošteti previše. Biljku je najbolje vaditi sa što više zemlje oko korena. Ako se koren osuši tokom rada, mlada sadnica može zastati u rastu. Zato pripremljeno sadno mesto treba imati spremno pre vađenja biljke.
Prve godine nakon presađivanja ne treba očekivati maksimalan dekorativni efekat. Biljka tada najviše energije usmerava na ukorenjavanje i prilagođavanje novom mestu. Redovno zalivanje, malčiranje i zaštita od korova mnogo su važniji od jake prihrane. Kada se koren dobro razvije, nadzemni rast postaje snažniji i ujednačeniji.
Razmnožene sadnice treba oblikovati postepeno. Slabe, oštećene ili nepravilno postavljene izdanke moguće je ukloniti, ali ne treba previše rezati biljku dok se ne učvrsti. Cilj je dobiti zdrav osnovni skelet i dobar raspored grana. Sa takvim početkom crveni dren kasnije lakše podnosi redovno podmlađivanje i daje bogatiji zimski izgled.