Zalijevanje i prihrana gazanije moraju biti usklađeni s njezinim podrijetlom i prirodnom otpornošću na sušu. Biljka dobro podnosi povremeni nedostatak vode, ali ne podnosi dugotrajno natopljenu podlogu. Hranjive tvari potrebne su joj u umjerenim količinama jer preobilna gnojidba potiče lišće umjesto cvjetova. Najbolji rezultati postižu se dubokim, odmjerenim zalijevanjem i laganom prihranom prilagođenom fazi rasta.
Potrebe za vodom nakon sadnje
Svježe posađena gazanija još nema korijen dovoljno razvijen za iskorištavanje vode iz šireg područja tla. Zbog toga je tijekom prvih tjedana treba zalijevati nešto redovitije. Podloga treba biti ravnomjerno vlažna oko korijenove bale, ali se između zalijevanja mora prozračiti. Pretjerano natapanje u ovoj fazi usporava širenje mladih korjenčića.
Učestalost zalijevanja ovisi o temperaturi, vjetru, strukturi tla i veličini sadnice. Lagano pjeskovito tlo suši se brže od ilovastog tla obogaćenog organskom tvari. Umjesto pridržavanja čvrstog rasporeda, vlagu treba provjeravati prstima nekoliko centimetara ispod površine. Ako je taj sloj još vlažan, zalijevanje se može odgoditi.
Vodu treba usmjeriti prema zoni korijena, a ne po cijeloj biljci. Kvašenje cvjetova i središta rozete povećava zadržavanje vlage u osjetljivim dijelovima. To je posebno nepovoljno navečer, kada se lišće sporije suši. Jutarnje zalijevanje omogućuje da eventualno navlaženi listovi brzo izgube suvišnu vlagu.
Nakon što biljka počne stvarati novi rast, zalijevanje se postupno prorjeđuje. Time se korijen potiče na dublje prodiranje i povećava se otpornost na sušna razdoblja. Naglo potpuno uskraćivanje vode ipak može izazvati stres i odbacivanje pupova. Prijelaz na rjeđe zalijevanje treba biti postupan i prilagođen vremenskim uvjetima.
Više članaka na ovu temu
Zalijevanje ukorijenjenih biljaka
Dobro ukorijenjena gazanija u vrtu najčešće ne treba svakodnevno zalijevanje. Jedno temeljito zalijevanje učinkovitije je od više površnih i slabih dodavanja vode. Dubinski navlaženo tlo omogućuje korijenu da koristi vlagu tijekom nekoliko dana. Površinsko zalijevanje održava korijen blizu površine, gdje je osjetljiviji na vrućinu.
Tijekom razdoblja redovitih oborina dodatno zalijevanje često nije potrebno. Nakon jake kiše treba provjeriti odvodi li tlo vodu dovoljno brzo. Ako se lokve zadržavaju satima, korijen može ostati bez kisika. Takvu podlogu treba prozračiti i dugoročno poboljšati mineralnim drenažnim materijalom.
U dugim sušnim razdobljima znakovi potrebe za vodom mogu biti lagano opuštanje listova i usporavanje otvaranja cvjetova. Biljku ne treba namjerno dovoditi do jakog venuća jer ponavljani stres slabi cvatnju. Zalijevanje treba provesti čim se utvrdi da je dublji sloj tla suh. Nakon toga podloga se ponovno ostavlja da se djelomično prosuši.
Malčiranje oko gazanije može smanjiti isparavanje, ali materijal treba pažljivo odabrati. Debeli sloj vlažnog organskog malča uz samu rozetu može zadržavati previše vlage. Sitni šljunak ili tanak sloj mineralnog malča često su prikladniji za ovu biljku. Oko središta rozete treba ostaviti slobodan prostor kako bi zrak mogao nesmetano cirkulirati.
Više članaka na ovu temu
Zalijevanje gazanije u posudama
Supstrat u posudama izložen je većim i bržim promjenama vlage nego vrtno tlo. Male posude na sunčanoj terasi mogu se tijekom vrućine osušiti u jednom danu. Stanje podloge zato treba redovito provjeravati, osobito kada puše suh vjetar. Ipak, provjera ne znači da biljku automatski treba zaliti svaki dan.
Voda se dodaje polako dok ne počne istjecati kroz otvore na dnu posude. Takvo zalijevanje navlaži cijelu korijenovu balu i ispire dio nakupljenih soli. Vodu iz podloška treba ukloniti nakon što se višak ocijedi. Stalno stajanje posude u vodi brzo oštećuje sitne korjenčiće.
Ako se supstrat jako osušio, voda može prolaziti uz stijenke bez navlaživanja sredine korijenove bale. U takvom slučaju zalijevanje treba provesti u nekoliko manjih navrata. Između dodavanja vode korisno je pričekati nekoliko minuta kako bi se podloga postupno navlažila. Potpuno uranjanje posude smije se koristiti samo kratko i uz obavezno temeljito ocjeđivanje.
Velike svijetle posude zadržavaju ujednačeniju temperaturu i vlagu od malih tamnih spremnika. Zajednička sadnja gazanije s vrstama koje traže stalno mokar supstrat nije preporučljiva. Biljke u istoj posudi trebaju imati slične potrebe za vodom. Dobra kombinacija uključuje druge suncoljubive vrste otporne na sušu i propusnu podlogu.
Izbor i primjena gnojiva
Gnojivo za gazaniju treba sadržavati uravnotežene hranjive tvari uz naglašeniji udio kalija. Kalij podupire stvaranje pupova, čvrstoću tkiva i otpornost biljke na stres. Previsok udio dušika potiče velike listove i produljene peteljke. Takav rast nije poželjan jer smanjuje kompaktnost i intenzitet cvatnje.
U vrtnoj zemlji obogaćenoj kompostom često je dovoljna jedna lagana početna prihrana. Druga se može provesti sredinom ljeta ako rast i cvatnja vidljivo oslabe. Gnojivo se ne smije nasipati neposredno uz središte rozete ili na mokre listove. Granule treba rasporediti po okolnom tlu i zatim lagano zaliti.
Tekuća gnojiva praktična su za biljke u posudama jer se hranjive tvari brzo raspoređuju kroz supstrat. Najsigurnije je koristiti slabiju otopinu nego jednu povremenu, izrazito koncentriranu dozu. Prihrana se uglavnom provodi svaka dva do tri tjedna tijekom aktivnog rasta. Krajem sezone razmaci se povećavaju kako bi se biljka postupno pripremila za mirovanje.
Organska gnojiva mogu biti korisna, ali i ona se moraju dozirati oprezno. Koncentrirani pripravci od gnoja ili vrlo hranjivi komposti mogu sadržavati previše dušika i soli. Sporodjelujuća organska gnojiva prikladnija su kada se ravnomjerno umiješaju u supstrat. Bez obzira na podrijetlo gnojiva, cilj je stabilan rast, a ne naglo stvaranje mekane zelene mase.
Prepoznavanje pogrešaka u zalijevanju i prihrani
Žuti donji listovi mogu ukazivati na previše vode, ali i na prirodno starenje starijeg lišća. Važno je promatrati cijelu biljku i stanje podloge prije donošenja zaključka. Ako je zemlja stalno mokra, a biljka mekana i bez novih izboja, problem je vjerojatno u korijenu. Zalijevanje tada treba smanjiti i provjeriti prohodnost drenažnih otvora.
Suhi, krhki rubovi listova češće se pojavljuju kod dugotrajnog nedostatka vode ili prekomjerne količine soli. U posudama se soli nakupljaju zbog česte prihrane i isparavanja vode. Supstrat se može isprati većom količinom čiste vode, uz potpuno otjecanje viška. Nakon toga prihranu treba privremeno prekinuti i nastaviti slabijom koncentracijom.
Bujno lišće bez cvjetova često je posljedica kombinacije premalo sunca i previše dušika. Dodavanje još gnojiva u takvoj situaciji dodatno pogoršava problem. Biljci treba osigurati sunčaniji položaj i pričekati da iskoristi nakupljene hranjive tvari. Tek nakon pojave novih pupova može se nastaviti vrlo umjerena prihrana.
Nagli zastoj rasta nakon gnojidbe može upućivati na oštećenje korijena previsokom koncentracijom. Rubovi listova tada mogu potamnjeti, a podloga ponekad dobiva bjelkaste naslage. Posudu treba obilno isprati čistom vodom i omogućiti joj potpuno ocjeđivanje. Biljka se ne prihranjuje ponovno dok se ne pojavi zdrav novi rast.