Čileanski jasmin podnosi hladnije uvjete bolje od mnogih tropskih mandevila, ali u područjima s jakim i dugotrajnim mrazom ipak zahtijeva zaštitu. Najsigurnije je uzgajati ga u posudi koja se prije zime može premjestiti u svijetao, hladan i zaštićen prostor. Tijekom mirovanja biljka troši malo vode i ne treba redovitu prihranu. Pravilno prezimljavanje omogućuje snažan proljetni rast i obilnije cvjetanje u sljedećoj sezoni.

Priprema biljke prije unošenja

Pripreme za zimu počinju krajem ljeta postupnim smanjivanjem prihrane. Gnojiva bogata dušikom više se ne dodaju jer potiču mekane izboje koji teško podnose hladnoću. Biljka i dalje treba dovoljno svjetla kako bi postojeći izboji sazreli. Zalijevanje se prilagođava sve sporijem sušenju supstrata.

Prije prvih ozbiljnijih hladnoća treba pregledati lišće, pazušce i izboje zbog štetnika. Posebno su važni pregledi na grinje, štitaste uši, lisne uši i štitaste moljce. Unošenje zaražene biljke u toplu prostoriju može dovesti do vrlo brzog razmnožavanja nametnika. Po potrebi se tretman provodi dovoljno rano da se može ponoviti prije premještanja.

Duge izboje moguće je skratiti kako bi biljka zauzimala manje prostora, ali jaka rezidba u jesen nije uvijek potrebna. Uklanjaju se prije svega polomljene, tanke, nezrele i bolesne grane. Glavno oblikovanje sigurnije je ostaviti za kraj zime ili početak proljeća. Preveliko rezanje neposredno prije hladnog mirovanja može oslabiti biljku.

Posudu i vanjsku površinu treba očistiti od starog lišća, korova i naslaga. Biljka se zatim unosi prije nego što korijenova bala bude izložena smrzavanju. Kratkotrajna svježina može potaknuti ulazak u mirovanje, ali iznenadni jaki mraz predstavlja nepotreban rizik. Točan trenutak ovisi o lokalnoj klimi i temperaturi zaštićenog prostora.

Temperatura, svjetlost i smještaj

Za hladno prezimljavanje prikladan je prostor s temperaturom približno između 5 i 12 °C. To može biti svijetla garaža, stubište, zimski vrt ili negrijana prostorija bez smrzavanja. Na toj temperaturi rast se znatno usporava, a biljka može odbaciti dio lišća. Gubitak lišća nije zabrinjavajući ako su izboji i korijen zdravi.

Što je prostor topliji, biljci je potrebno više svjetla. U grijanoj sobi s malo zimskog sunca nastaju dugi, blijedi i slabi izboji, a povećava se i opasnost od štetnika. Ako hladan prostor nije dostupan, biljku treba postaviti uz najsvjetliji prozor i držati podalje od izvora topline. Dodatna rasvjeta može pomoći u vrlo tamnim prostorijama.

Posuda ne smije stajati neposredno na ledenom betonu ili uz staklo koje se snažno hladi. Ispod nje se može postaviti drvena ili izolacijska podloga. Biljku također treba zaštititi od hladnog propuha pri otvaranju vrata i prozora. Kratko prozračivanje tijekom blažih dana ipak je korisno za smanjenje vlage i pojave plijesni.

U mračnom prostoru čileanski jasmin može prezimiti samo ako je temperatura dovoljno niska i biljka potpuno miruje. Takav način nosi veći rizik jer je teže pratiti stanje izboja, štetnike i razvoj truleži. Svijetlo hladno mjesto uvijek je pouzdaniji izbor. Ako biljka zadrži lišće, potpuni nedostatak svjetla nije prihvatljiv.

Zalijevanje i njega tijekom zime

Tijekom hladnog mirovanja supstrat se mora znatno prosušiti između dva zalijevanja. Voda se dodaje umjereno, samo toliko da se korijenova bala ne osuši do stanja u kojem se odvaja od posude. U hladnom prostoru isparavanje je vrlo sporo, pa učestalo zalijevanje brzo uzrokuje trulež. Raspored prema kalendaru nije pouzdan jer se uvjeti razlikuju od prostora do prostora.

Biljka koja prezimljuje u toplijoj sobi troši više vode, osobito ako zadržava velik broj listova. Ipak, ni tada supstrat ne smije ostati stalno mokar. Stanje se provjerava dublje ispod površine, a višak vode iz podloška odmah se uklanja. Voda treba biti mlaka ili barem prilagođena temperaturi prostorije.

Prihrana se tijekom hladnog mirovanja potpuno prekida. Korijen neaktivne biljke ne može iskoristiti dodane hranjive soli, pa se one nakupljaju i mogu oštetiti osjetljive vrhove. U toplom prezimljavanju prihrana je također uglavnom nepotrebna jer slab zimski rast nije poželjno dodatno poticati. Ponovno se započinje tek kada se u proljeće pojavi zdrav novi rast.

Otpalo lišće treba redovito uklanjati s površine supstrata. Vlažni biljni ostaci pogoduju razvoju plijesni i mogu skrivati štetnike. Izboje treba povremeno pregledati zbog smežuranosti, tamnih mrlja i mekih dijelova. Pravodobno uklanjanje oboljelog tkiva može spriječiti širenje propadanja.

Buđenje biljke u proljeće

Krajem zime biljku treba temeljito pregledati i ukloniti potpuno suhe dijelove. Zdravi se izboji po potrebi skraćuju kako bi se potaknulo grananje i oblikovala skladna krošnja. Presađivanje se provodi ako je korijen ispunio posudu ili je supstrat izgubio dobru strukturu. Ako presađivanje nije potrebno, može se zamijeniti samo gornji sloj.

Količina vode povećava se postupno, u skladu s pojavom novih pupova i listova. Obilno zalijevanje prije nego što biljka aktivno raste može ugušiti korijen u još hladnom supstratu. Prva prihrana daje se tek nakon što novi rast postane jasno vidljiv. U početku se koristi blaža koncentracija kako bi se izbjegao nagli porast saliniteta.

Prije iznošenja na otvoreno čileanski jasmin treba priviknuti na izravno sunce. Prvih dana postavlja se u svijetlu sjenu ili na mjesto s jutarnjim suncem, a zatim se izlaganje postupno produljuje. Naglo premještanje iz zatvorenog prostora na podnevno sunce izaziva svijetle ili smeđe ožegotine. Privikavanje obično traje najmanje tjedan dana.

Biljku ne treba trajno iznositi dok postoji opasnost od jakog noćnog mraza. Topli proljetni dani mogu biti varljivi, osobito u kontinentalnim područjima. Ako je biljka već vani, a očekuje se hladna noć, treba je privremeno skloniti ili dobro zaštititi. Stabilan prijelaz u novu sezonu važniji je od prerano započetog rasta na otvorenom.