Viseća iva najljepše se razvija kada se od početka posadi na dobro odabrano mjesto i u pravilno pripremljeno tlo. Budući da se najčešće prodaje kao cijepljeno malo stablo, njezina sadnja traži više pažnje nego sadnja običnog grma. Važno je zaštititi mjesto cijepljenja, osigurati stabilnost debla i omogućiti korijenu brz kontakt s okolnom zemljom. Razmnožavanje je specifičnije, jer se ukrasna viseća forma ne dobiva pouzdano običnom sjetvom.
Odabir sadnice i pravog mjesta
Kvalitetna sadnica treba imati ravno, neoštećeno deblo i jasno vidljivo mjesto cijepljenja ispod krošnje. Krošnja mora biti živa, s elastičnim izbojima i bez suhih, smežuranih vrhova. Korijen u posudi ne smije biti potpuno zbijen u tvrdu spiralu, jer se takve biljke sporije ukorjenjuju. Ako se kupuje sadnica golog korijena, korijen mora biti svjež, vlažan i dobro razgranat.
Mjesto sadnje treba omogućiti da se krošnja slobodno spušta i širi. Viseća iva ne voli kada se njezine grane stalno taru o zid, ogradu ili susjedne biljke. Takav pritisak narušava oblik i povećava mogućnost oštećenja kore. Najbolje ju je posaditi ondje gdje se može promatrati sa svih strana ili barem s glavne vrtne staze.
Položaj na suncu ili u laganoj polusjeni daje najpouzdaniji rast. U punoj sjeni stablo može biti slabije, a cvatnja siromašnija. Istodobno treba izbjegavati ekstremno suhe kutove uz betonske površine, osim ako se može osigurati redovito zalijevanje. U vrtovima s vrlo propusnim tlom korisno je odabrati niži, prirodno vlažniji dio, ali ne mjesto gdje voda dugo stoji.
Treba unaprijed razmisliti i o održavanju oko biljke. Ako se sadi u travnjak, oko debla treba ostaviti krug bez trave. Taj prostor olakšava zalijevanje, malčiranje i kontrolu izdanaka iz podloge. Osim toga, sprječava oštećenja kore kosilicom ili trimerom, koja mogu ozbiljno oslabiti mlado stablo.
Više članaka na ovu temu
Priprema tla i tehnika sadnje
Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali ne nepotrebno preduboka. Korijen treba sjediti na približno istoj dubini na kojoj je biljka rasla u posudi ili rasadniku. Preduboka sadnja može dovesti do problema s korijenovim vratom i lošom izmjenom zraka u tlu. Mjesto cijepljenja uvijek mora ostati iznad površine tla.
Zemlju iz jame treba usitniti i pomiješati sa zrelim kompostom ako je tlo siromašno. Ne treba stavljati prejako gnojivo izravno na korijen, jer može izazvati oštećenja. Ako je tlo teško i glinasto, korisno je poboljšati strukturu kompostom, ali nije dobro stvoriti malu jamu koja se ponaša kao posuda za vodu. Cilj je da se korijen može širiti u okolno tlo, a ne ostati zatvoren u umjetno mekanom džepu.
Prije sadnje biljku u posudi treba dobro natopiti. Suha korijenova bala teško prima vodu nakon sadnje, čak i kada se površina tla redovito zalijeva. Ako su korijeni na rubu bale jako spiralno zavijeni, treba ih pažljivo razrahliti. Time se potiče rast prema van i smanjuje rizik da korijen nastavi kružiti oko sebe.
Nakon postavljanja sadnice jama se postupno puni zemljom, a tlo se lagano pritišće kako bi se uklonili veliki zračni džepovi. Odmah nakon sadnje potrebno je obilno zalijevanje, čak i ako je tlo vlažno. Voda pomaže da se zemlja priljubi uz korijen i stabilizira biljku. Na kraju se može oblikovati plitki zaljevni rub koji zadržava vodu oko zone korijena.
Više članaka na ovu temu
Potpora, malčiranje i njega nakon sadnje
Mlado cijepljeno stablo često treba potporni kolac, osobito na vjetrovitim položajima. Kolac mora držati deblo stabilnim, ali ne smije trljati koru. Vezivo treba biti mekano, široko i postavljeno tako da ne steže deblo tijekom rasta. Potporu je dobro redovito provjeravati i ukloniti kada se stablo dovoljno učvrsti.
Malč nakon sadnje pomaže održati ravnomjernu vlagu i smanjuje konkurenciju korova. Organski materijal treba rasporediti u sloju koji pokriva zonu korijena, ali ne dodiruje samo deblo. Ako se malč nasloni na koru, može zadržavati previše vlage i potaknuti truljenje. Pravilno postavljen malč znatno smanjuje stres u prvoj godini.
Prvih nekoliko tjedana nakon sadnje treba pažljivo pratiti vlagu tla. Korijen još nije prodro u okolni prostor, pa biljka ovisi o vodi u neposrednoj zoni bale. U toplom i vjetrovitom vremenu ta se zona može brzo osušiti. Zalijevanje treba biti duboko, a ne samo površinsko, jer se inače navlaži samo gornji sloj.
Ako se sadnja obavlja u jesen, biljka obično ima dovoljno vremena za početno ukorjenjivanje prije zime. Jesenska sadnja često je vrlo uspješna jer su temperature niže, a vlaga stabilnija. Proljetna sadnja također daje dobre rezultate, ali traži pažljivije zalijevanje tijekom prve ljetne sezone. Ljetna sadnja moguća je samo uz stalnu kontrolu vode i zaštitu od jakog stresa.
Razmnožavanje i očuvanje ukrasne forme
Viseća iva se u amaterskim uvjetima ne razmnožava pouzdano sjemenom. Sjeme ne zadržava vjerno sortne osobine, a dobivene biljke ne moraju imati željeni viseći oblik. Osim toga, dekorativna forma najčešće ovisi o cijepljenju na uspravno deblo. Zato se za siguran rezultat kupuju već formirane sadnice iz rasadnika.
Profesionalno razmnožavanje obično uključuje cijepljenje željene viseće forme na odgovarajuću podlogu. Time se dobiva malo stablo poznate visine i prepoznatljive krošnje. Visina budućeg stabla uglavnom ovisi o visini mjesta cijepljenja. Zbog toga dvije sadnice iste sorte mogu izgledati različito ako su cijepljene na različitim visinama.
Reznice običnih vrba često se lako zakorjenjuju, ali kod viseće ive rezultat nije jednak gotovoj ukrasnoj sadnici. Reznica može dati biljku s visećim izbojima, ali neće sama razviti visoko deblo s krošnjom na vrhu. Za takav oblik potrebna je podloga i vještina cijepljenja. Amaterski pokušaji mogu biti zanimljivi, ali ne treba ih smatrati najbržim putem do kvalitetnog ukrasnog stabla.
Nakon sadnje cijepljene biljke treba redovito uklanjati sve izbojke koji izbijaju ispod krošnje ili iz korijena. Ti izdanci pripadaju podlozi i mogu rasti snažnije od ukrasnog dijela. Ako se zanemare, narušavaju izgled i troše hraniva. Očuvanje sortne forme zato ne završava kupnjom sadnice, nego se nastavlja pažljivom njegom kroz cijeli život biljke.