Sadnja i razmnožavanje ahimena

Postupak sadnje rizoma predstavlja najvažniji korak u životnom ciklusu ove biljke jer postavlja temelje za njezinu buduću bujnost. Rizomi koji podsjećaju na malene češere ili gusjenice trebaju se pažljivo tretirati kako se ne bi oštetili njihovi osjetljivi vrhovi. Najbolje vrijeme za početak ovog posla je kasna zima ili rano proljeće, kada se na rizomima primijete prvi znakovi buđenja. Pravilna priprema supstrata i odabir odgovarajuće dubine sadnje osigurat će ujednačeno nicanje svih posađenih primjeraka u posudi.

Prilikom sadnje, rizome treba polagati vodoravno na površinu supstrata i tek ih lagano prekriti slojem zemlje debljine jednog do dva centimetra. Duboka sadnja može usporiti nicanje ili čak uzrokovati propadanje rizoma zbog nedostatka kisika i viška vlage u dubljim slojevima. Razmak između njih trebao bi biti oko dva do tri centimetra kako bi svaka biljka imala dovoljno prostora za razvoj korijenja. Nakon polaganja, supstrat se lagano pritisne prstima kako bi se uspostavio dobar kontakt između rizoma i zemlje.

Nakon obavljene sadnje, posudu treba smjestiti na toplo mjesto s temperaturom iznad dvadeset stupnjeva kako bi se potaknula klijavost. Svjetlost u ovoj fazi nije presudna sve dok se prvi izbojci ne pojave iznad zemlje, ali je toplina apsolutno neophodna. Zalijevanje treba biti minimalno, tek toliko da se supstrat ne isuši potpuno, jer višak vode u ovoj fazi može biti fatalan. Prvi zeleni vrhovi obično se pojavljuju nakon dva do tri tjedna, ovisno o temperaturi i vitalnosti samih rizoma.

Kada biljke dosegnu visinu od nekoliko centimetara, potrebno ih je premjestiti na vrlo svijetlo mjesto, ali bez izravnog prskanja sunčevih zraka. U ovoj fazi počinje intenzivan razvoj lisne mase, pa se i potreba za vlagom postupno povećava u skladu s rastom. Ako su biljke previše gusto posađene, sada je pravo vrijeme za njihovo prorjeđivanje ili presađivanje u veće posude. Pažljivo rukovanje mladim stabljikama ključno je jer su one u ovom stadiju izrazito krhke i sklone lomljenju.

Vegetativno razmnožavanje reznicama

Osim uzgoja iz rizoma, ova se biljka vrlo uspješno može razmnožavati i zelenim reznicama tijekom ljetnih mjeseci. Reznice se uzimaju s vrhova zdravih stabljika i trebaju imati barem dva do tri para razvijenih listova za uspješan start. Rez se radi oštrim nožem ili škarama neposredno ispod koljenca lista kako bi se potaknulo stvaranje korijenja na tom mjestu. Donji par listova se uklanja, a reznica se stavlja u meki supstrat ili čistu vodu dok ne pusti prve korjenčiće.

Ukorjenjivanje u supstratu zahtijeva visoku vlažnost zraka, što se može postići prekrivanjem posude prozirnom folijom ili bocom. Važno je redovito provjetravati ovakve improvizirane mini-staklenike kako bi se spriječila pojava plijesni na mladim listovima. Proces stvaranja korijena obično traje oko dva tjedna, nakon čega se biljka počinje vidno razvijati i stvarati nove listove. Reznice ukorijenjene u vodi treba presaditi u zemlju čim korjenčići dosegnu duljinu od jednog do dva centimetra.

Mlade biljke dobivene iz reznica često počinju cvjetati već iste sezone, iako će njihov grm biti nešto manji od onih iz rizoma. One su izvrstan način za brzo povećanje broja biljaka bez čekanja na sljedeću sezonu i diobu podzemnih dijelova. Također, razmnožavanje reznicama omogućuje pomlađivanje starih biljaka koje su postale preduge ili su izgubile donje listove. Ovom metodom možete osigurati i rezervne primjerke svojih omiljenih sorti u slučaju da originalna biljka strada tijekom zime.

Najbolje vrijeme za uzimanje reznica je lipanj ili srpanj, kada su stabljike pune soka i biljka je u punoj snazi. Reznice uzete prekasno u sezoni možda neće imati dovoljno vremena da formiraju vlastite rizome prije nego što nastupi faza mirovanja. Zato je važno osigurati im dovoljno topline i svjetla i nakon presađivanja u samostalne posude. Redovito prćenje vlažnosti supstrata kod mladih biljaka presudno je jer one nemaju rezervu vode u korijenu kao stariji primjerci.

Dijeljenje starih nakupina rizoma

Kako godine prolaze, broj rizoma u posudi se povećava, što dovodi do gužve i slabijeg cvjetanja ako se ne provede dioba. Dijeljenje rizoma najbolje je obaviti u rano proljeće prilikom presadjivanja, dok su oni još u stanju potpunog mirovanja. Cijeli sadržaj posude se pažljivo istrese, a zemlja se lagano ukloni kako bi se otkrili svi podzemni dijelovi. Zdravi rizomi su čvrsti na dodir i imaju jasno definirane ljuskice koje im daju karakterističan izgled češera.

Prilikom diobe, dugi rizomi se mogu čak i prepoloviti, pod uvjetom da svaki dio ima barem jedan zdravi pup ili “oko”. Svaki komadić rizoma ima potencijal da se razvije u potpuno novu biljku s istim karakteristikama kao i matična. Oštećene, mekane ili isušene rizome treba odmah odbaciti jer oni mogu postati izvor infekcije za zdrave primjerke. Nakon diobe, poželjno je rane na rizomima posuti prahom drvenog ugljena kako bi se spriječila pojava truleži nakon sadnje.

Ovaj postupak omogućuje vrtlaru da od jedne stare biljke dobije desetak novih koje može posaditi u zasebne posude. Razvrstavanje rizoma po veličini može pomoći u planiranju estetskog izgleda, jer veći rizomi obično daju jače biljke na početku sezone. Manji rizomi se mogu posaditi u “vrtiće” gdje će rasti zajedno dok ne ojačaju dovoljno za samostalan uzgoj. Redovito dijeljenje osigurava vitalnost cijele kolekcije i sprječava degeneraciju biljaka koja se događa u prenapučenim posudama.

Važno je koristiti čiste alate i dezinficirane posude tijekom cijelog procesa dijeljenja i nove sadnje u proljeće. Svaka sorta trebala bi biti jasno označena kako bi se izbjegla zabuna, osobito ako uzgajate više sličnih hibrida. Nova zemlja koju koristite nakon diobe trebala bi biti svježa i bogata hranjivima kako bi biljke odmah dobile sve potrebno za start. Dijeljenje rizoma je jedan od najuzbudljivijih dijelova bavljenja ovom kulturom jer izravno vidite plodove svog prošlogodišnjeg truda.

Razmnožavanje lisnim reznicama

Iako se rjeđe koristi, ova biljka se može razmnožavati čak i pomoću pojedinačnih listova, slično kao i afričke ljubičice. Za ovaj postupak biraju se zdravi, potpuno razvijeni listovi s kratkom peteljkom uzetom iz srednjeg dijela stabljike. List se pod kutom umeće u lagani supstrat od treseta i pijeska tako da donji dio lista dodiruje tlo. Uz visoku vlažnost i stabilnu toplinu, na bazi peteljke će se nakon nekoliko tjedana početi formirati mali rizomi.

Ova metoda zahtijeva najviše strpljenja jer proces formiranja novog rizoma iz lista traje znatno dulje od klasičnog ukorjenjivanja. Uspjeh ovisi o održavanju konstantne mikroklime ispod pokrova, bez pretjeranog vlaženja samog supstrata koje bi moglo uzrokovati truljenje lista. Često se događa da sam list propadne nakon nekog vremena, ali to ne znači da postupak nije uspio ako se rizom već formirao. Formirani mali rizomi se zatim tretiraju kao i oni odrasli, iako će im trebati više vremena da dosegnu punu veličinu.

Razmnožavanje listovima je posebno korisno kod vrlo rijetkih sorti gdje želite iskoristiti svaki dio biljke za širenje populacije. Također, ovo je izvrstan način za promatranje fascinantne sposobnosti regeneracije biljaka iz jedne jedine stanice ili tkiva. Mladi izdanci koji se pojave iz ovakvih rizoma bit će genetski identični matičnoj biljci, što jamči očuvanje specifičnih boja i oblika cvijeta. Iako je postotak uspješnosti nešto niži, osjećaj kada iz lista izraste nova biljka je neprocjenjiv za svakog entuzijasta.

Preporučljivo je koristiti hormone za ukorjenjivanje kako bi se ubrzao proces i povećala vjerojatnost stvaranja zdravih rizoma na dnu peteljke. Svjetlost mora biti difuzna, nikako direktna, jer list bez korijena ne može nadoknaditi vlagu izgubljenu pod utjecajem jakog sunca. Jednom kada primijetite mali zeleni izboj pokraj baze starog lista, možete biti sigurni da je eksperiment uspio. Tada biljku počinjete polako navikavati na uvjete okoline izvan zaštićenog prostora pod folijom.