Pravilna sadnja čileanskog jasmina određuje koliko će se brzo biljka ukoreniti, razviti snažne izdanke i početi obilno da cveta. Mandevilla laxa može se gajiti u velikoj saksiji, zimskom vrtu ili na zaštićenom mestu u bašti gde zime nisu oštre. Razmnožavanje je moguće reznicama, položenicama i semenom, ali se metode razlikuju po brzini i pouzdanosti. Najbolji rezultati postižu se kada su supstrat, temperatura i vlažnost prilagođeni fazi razvoja mladog korena.

Izbor mesta i priprema za sadnju

Mesto za sadnju treba da bude svetlo, toplo i zaštićeno od snažnih udara vetra. Biljka najbolje cveta kada dobija nekoliko sati neposrednog sunca, uz zaštitu od najjačeg podnevnog zračenja u veoma toplim krajevima. Zid okrenut prema jugu ili jugozapadu može stvoriti povoljnu mikroklimu, ali se tokom leta mora pratiti pregrevanje. Dobra cirkulacija vazduha smanjuje opasnost od gljivičnih oboljenja.

U područjima sa hladnim zimama praktičnija je sadnja u saksiju koja se može preneti u zaštićen prostor. Posuda treba da bude stabilna i dovoljno teška da se odrasla biljka sa osloncem ne prevrne na vetru. Istovremeno, ne treba odmah birati preveliku saksiju, jer velika količina vlažnog supstrata usporava ukorenjavanje. Prečnik se povećava postepeno prilikom narednih presađivanja.

Supstrat se priprema tako da istovremeno zadržava umerenu vlagu i brzo odvodi njen višak. Kvalitetna zemlja za cvetnice može se pomešati sa kompostom, perlitom i sitnijom borovom korom. Organska materija obezbeđuje hranljive sastojke, dok mineralni i grubi dodaci čuvaju poroznost. Veoma glinovitu zemlju ne treba koristiti bez ozbiljnog poboljšanja strukture.

Potporu je najbolje postaviti pre same sadnje. Naknadno zabijanje visokih štapova ili rešetki može oštetiti koren koji se već proširio kroz saksiju. Oslonac mora omogućiti jednostavno vezivanje i raspoređivanje mladih izdanaka. Kod biljaka koje će prezimljavati unutra konstrukcija treba da bude dovoljno uska za prolazak kroz vrata.

Tehnika sadnje i početna nega

Pre vađenja biljke iz stare posude supstrat treba blago navlažiti. Umereno vlažna korenova bala lakše se izvlači i manje se raspada od potpuno suve ili natopljene zemlje. Korenje se pažljivo pregleda, a tamni, mekani i neprijatno mirisni delovi uklanjaju se čistim alatom. Zdravi korenovi obično su svetli, čvrsti i ravnomerno raspoređeni.

Biljka se postavlja na istu dubinu na kojoj je prethodno rasla. Preduboka sadnja može zadržavati vlagu oko vrata korena i povećati rizik od truleži. Prostor oko korenove bale popunjava se pripremljenim supstratom, koji se lagano pritiska prstima. Prejako sabijanje smanjuje količinu vazduha potrebnu mladim korenovima.

Nakon sadnje biljku treba zaliti tako da se zemlja ravnomerno slegne oko korena. Voda koja se zadrži u podmetaču mora se ukloniti nakon što prestane oticanje. Prvih nekoliko dana biljka treba da bude na svetlom, ali blago zaštićenom mestu. Jako sunce neposredno nakon presađivanja može povećati gubitak vode pre nego što se koren obnovi.

Prihrana se ne daje odmah ako je korišćen svež, hranljiv supstrat. Oštećeni korenovi tada još ne mogu bezbedno da koriste veću koncentraciju mineralnih soli. Sa blagom prihranom može se početi kada se pojave jasni znaci novog rasta. Novi listovi i izduživanje vrhova pokazuju da se biljka uspešno ukorenila.

Razmnožavanje reznicama

Za razmnožavanje se najčešće uzimaju poluzrele reznice sa zdravih, necvetajućih izdanaka. Najpogodnije su grane koje više nisu sasvim meke, ali se još mogu saviti bez pucanja. Reznica treba da ima nekoliko čvorova, jer se koren najlakše formira u njihovoj blizini. Alat mora biti oštar i dezinfikovan kako se tkivo ne bi gnječilo.

Donji listovi se uklanjaju, dok se na vrhu ostavlja manji broj listova za fotosintezu. Ako su listovi veliki, mogu se skratiti kako bi se smanjilo isparavanje. Donji deo reznice može se tretirati preparatom za ožiljavanje, mada uspeh zavisi i od temperature i vlažnosti. Reznica se zatim postavlja u sterilan, vazdušast supstrat od tresetnog materijala i perlita ili slične mešavine.

Tokom ožiljavanja potrebna je visoka relativna vlažnost vazduha, ali supstrat ne sme biti natopljen. Providni poklopac ili kesa mogu održavati vlagu, pod uslovom da se prostor svakodnevno kratko provetrava. Reznice treba držati na toplom mestu sa mnogo rasute svetlosti. Direktno sunce kroz providni poklopac može naglo pregrejati mlado tkivo.

Formiranje korena može potrajati nekoliko nedelja, u zavisnosti od temperature i zrelosti reznice. Blagi otpor pri veoma nežnom povlačenju ukazuje da se koren razvija, ali reznicu ne treba često proveravati na taj način. Kada počne novi rast, poklopac se postepeno uklanja tokom nekoliko dana. Mlada biljka se presađuje tek kada koren dovoljno ispuni početnu posudu.

Položenice, seme i nega mladih biljaka

Razmnožavanje položenicama pogodno je kada matična biljka ima dugačak, savitljiv izdanak. Deo grane se savije do zasebne posude sa vlažnim supstratom, blago povredi na mestu kontakta i pričvrsti. Vrh izdanka ostaje iznad zemlje i nastavlja da raste. Dok se koren ne razvije, položenica ostaje povezana sa matičnom biljkom i dobija vodu preko njenog korena.

Prednost položenica je manji rizik od isušivanja u odnosu na odvojene reznice. Ukorenjavanje ipak može trajati duže, pa je potrebno strpljenje. Kada se u novoj posudi razvije dovoljno snažan koren, veza sa matičnom biljkom se postepeno preseče. Novu biljku zatim treba nekoliko nedelja čuvati od jakog sunca i vetra.

Setva semena moguća je kada se dobije zrelo i klijavo seme, ali potomstvo ne mora potpuno zadržati osobine matične biljke. Seme se polaže plitko u lagan i čist supstrat, a temperatura se održava umereno visokom. Zemlja treba da bude stalno blago vlažna, nikako natopljena. Klijanje može biti neujednačeno, pa ovu metodu najčešće koriste strpljivi uzgajivači i oplemenjivači.

Mlade biljke treba postepeno navikavati na nižu vlažnost vazduha i jaču svetlost. U početku imaju mali korenov sistem, zbog čega su osetljive i na sušu i na preobilno zalivanje. Blaga prihrana daje se tek kada se razvije nekoliko novih listova. Pravilno očvrsnuta sadnica brže nastavlja rast nakon presađivanja u konačnu posudu.