Share

Svetlosni zahtevi različka

Razumevanje svetlosnih zahteva različka (Centaurea cyanus) od suštinskog je značaja za njegov uspešan uzgoj i postizanje obilnog cvetanja. Ova biljka, poznata po svojoj ljubavi prema suncu, pripada grupi heliofilnih biljaka, što znači da joj je za pravilan rast i razvoj neophodna velika količina direktne sunčeve svetlosti. Obezbeđivanje adekvatne osunčanosti utiče na sve aspekte života biljke, od klijanja i rasta stabljike, preko formiranja pupoljaka, pa sve do intenziteta boje cvetova. Zanemarivanje ove fundamentalne potrebe neizbežno dovodi do slabijih rezultata, izduženih i krhkih biljaka sa minimalnim brojem cvetova, čime se gubi sva lepota i draž ove popularne cvetnice.

Značaj direktne sunčeve svetlosti

Različak je biljka otvorenih, osunčanih staništa poput polja i livada, i ta njegova prirodna predispozicija se mora ispoštovati i u baštenskim uslovima. Za optimalan rast i cvetanje, neophodno mu je obezbediti lokaciju koja dobija najmanje šest do osam sati direktne sunčeve svetlosti svakog dana. Puno sunce je gorivo za proces fotosinteze, putem kojeg biljka stvara energiju neophodnu za sve svoje životne funkcije. Što više svetlosti dobije, to će više energije proizvesti, što direktno rezultira jačim stabljikama, zdravijim lišćem i, što je najvažnije, većim brojem cvetova.

U uslovima punog sunca, različak razvija snažan i robustan habitus. Stabljike su čvrste, dobro razgranate i sposobne da nose težinu brojnih cvetova bez potrebe za dodatnom potporom. Listovi su zdravi, intenzivno zelene boje, a cvetovi dostižu maksimalnu veličinu i najintenzivnije nijanse plave, ružičaste ili bele boje. Sunčeva svetlost takođe podstiče proizvodnju pigmenata koji su odgovorni za boju cvetova, pa će biljke gajene na suncu imati znatno živopisnije cvetove od onih u polusenci.

Nedostatak svetlosti, s druge strane, izaziva niz negativnih posledica. Biljke u senci će se „izduživati“ u pokušaju da dohvate svetlost. Ovaj fenomen, poznat kao etiolacija, rezultira visokim, ali tankim i slabim stabljikama koje se lako lome pod uticajem vetra ili kiše. Listovi su manji, bleđi, a razmak između njih na stabljici je veći. Najznačajniji efekat nedostatka svetlosti je drastično smanjenje cvetanja. Biljka jednostavno nema dovoljno energije da formira cvetne pupoljke, pa će cvetanje biti oskudno ili će potpuno izostati.

Pored uticaja na rast, sunčeva svetlost igra važnu ulogu i u prevenciji bolesti. Direktno sunce pomaže da se lišće brzo osuši nakon kiše ili zalivanja, čime se smanjuje rizik od razvoja gljivičnih oboljenja poput pepelnice, koja se najčešće javlja u vlažnim i senovitim uslovima. Dobra osunčanost, u kombinaciji sa pravilnom cirkulacijom vazduha, stvara nepovoljne uslove za patogene i doprinosi opštem zdravlju i vitalnosti biljaka.

Uticaj polusenke na rast i cvetanje

Iako je puno sunce idealan uslov za različak, ova prilagodljiva biljka može tolerisati i uslove polusenke. Pod polusenkom se podrazumeva lokacija koja dobija između tri i šest sati direktne sunčeve svetlosti dnevno, obično jutarnje ili kasno popodnevno sunce. U ovakvim uslovima, različak će i dalje rasti i cvetati, ali se moraju očekivati određeni kompromisi u pogledu njegovog izgleda i performansi.

U polusenci, biljke će generalno biti više i prozračnije nego na punom suncu. Stabljike će biti nešto tanje i slabije, pa će postojati veća verovatnoća da će im biti potrebna potpora, posebno kod viših sorti. Listovi mogu biti nešto krupniji, ali i bleđe zelene boje. Ukupan utisak će biti manje kompaktan i robustan u poređenju sa biljkama koje rastu na idealnoj lokaciji.

Najveća razlika će se primetiti u intenzitetu cvetanja. Biljke u polusenci će proizvesti manji broj cvetova, a period cvetanja može biti nešto kraći. Cvetovi takođe mogu biti nešto manji i manje intenzivno obojeni. Ipak, uz pravilnu negu, čak i u polusenci različak može pružiti zadovoljavajući vizuelni efekat i uneti boju u manje osunčane delove bašte. Važno je obezbediti što je moguće više svetlosti, posebno jutarnjeg sunca.

Ako sadiš različak u polusenci, obrati posebnu pažnju na cirkulaciju vazduha. Pošto se lišće sporije suši u senovitim uslovima, rizik od gljivičnih bolesti je povećan. Izbegavaj gustu sadnju i redovno uklanjaj donje listove ako primetiš da su počeli da žute. Takođe, izbegavaj preterano zalivanje i đubrenje, jer to može dodatno podstaći razvoj bolesti i slab rast.

Odabir idealne pozicije u bašti

Prilikom planiranja rasporeda biljaka u bašti, odabir prave pozicije za različak je ključan. Potraži najotvorenije i najsunčanije delove vrta, idealno one koji su okrenuti ka jugu ili zapadu. Izbegavaj sadnju ispod velikih stabala ili u senci visokih zgrada i ograda koje bacaju senku tokom većeg dela dana. Čak i senka koju bacaju druge, više baštenske biljke može negativno uticati na rast različka, pa ga pozicioniraj ispred viših vrsta.

Razmisli o kretanju sunca tokom dana. Idealna pozicija je ona koja je osunčana od jutra do kasnog popodneva. Ako takva pozicija nije dostupna, daj prednost onoj koja dobija jutarnje sunce. Jutarnje sunce brzo suši rosu sa listova, smanjujući rizik od bolesti, i pruža energiju za početak dana. Popodnevno sunce je jače i toplije, što takođe pogoduje različku, ali u ekstremno toplim klimama može izazvati stres ako biljka nema dovoljno vlage.

Prilikom sadnje u mešovitim lejama, vodi računa o visini različka i biljaka u njegovom okruženju. Sadi ga pored biljaka sličnih zahteva za svetlošću, ali pazi da ga više biljke ne zasene. Njegova visina ga čini pogodnim za srednji ili zadnji deo leje, pod uslovom da biljke ispred njega nisu previše visoke i guste. Kombinacija sa nižim cvetnicama, poput nevena ili kadifica, omogućiće mu da dobije dovoljno svetlosti.

Ako je tvoja bašta pretežno senovita, razmisli o uzgoju različka u saksijama. Saksije možeš premeštati tokom dana kako bi „hvatale“ sunce i osigurale da biljka dobije potrebnu količinu svetlosti. Postavljanje saksija na osunčane terase, balkone ili popločane delove dvorišta je odličan način da se prevaziđe problem nedostatka sunčanih leja u samoj bašti.

Fotó forrása: Flickr / Szerző: yrjö jyske / Licence: CC BY 2.0

Možda će ti se i ovo svideti