Sadnja i razmnožavanje žarkocrvene lobelije u vrtu

Žarkocrvena lobelija najbolje se razvija kada se sadnja planira prema njezinoj prirodnoj sklonosti prema vlažnim, humusnim i svijetlim staništima. Uspjeh ne ovisi samo o lijepoj sadnici, nego i o pravilno pripremljenom tlu, razmaku sadnje i kasnijem održavanju vlage. Razmnožavati se može dijeljenjem busena, sjemenom i ponekad mladim izdancima, ovisno o iskustvu vrtlara. Kada se postupak provede pažljivo, biljka se brzo uklapa u nasad i već prve sezone može pokazati snažan rast.

Priprema mjesta za sadnju

Prije sadnje važno je procijeniti koliko je odabrano mjesto vlažno tijekom cijele vegetacije. Žarkocrvena lobelija ne voli tlo koje se ljeti pretvara u suhu i tvrdu koru. Najbolje rezultate daje na gredicama koje ostaju svježe i nakon nekoliko toplih dana. Ako je vrt prirodno suh, potrebno je unaprijed planirati navodnjavanje ili poboljšati tlo organskom tvari.

Tlo treba prorahliti barem do dubine na kojoj će se razvijati glavnina korijena. U tu se zonu može umiješati zreli kompost, listinac ili dobro razgrađen stajski gnoj. Time se poboljšava struktura tla i povećava sposobnost zadržavanja vode. Svježi stajski gnoj nije prikladan jer može biti prejak za mlado korijenje.

Ako se sadi uz rub jezerca, sadno mjesto mora biti stabilno i ne smije se urušavati nakon obilne kiše. Korijen može biti u stalno vlažnom području, ali središte biljke ne bi trebalo dugo stajati pod vodom. Blago uzdignuta obala često je idealna jer biljka dobiva vlagu bez gušenja korijena. Takav položaj posebno dobro oponaša njezina prirodna staništa.

Kod sadnje u posude treba izabrati širok i dovoljno dubok spremnik. Supstrat mora biti hranjiv, ali i prozračan, jer vlažno ne smije značiti zagušeno. Drenažni otvori su obavezni, iako se biljka ne smije ostavljati da se potpuno osuši. Veća posuda olakšava održavanje stabilne vlage tijekom ljeta.

Pravilan postupak sadnje

Sadnju je najbolje obaviti u proljeće, kada prođe opasnost od jačih mrazeva i tlo se počne zagrijavati. Moguća je i rana jesenska sadnja u blažim područjima, ali biljka mora imati dovoljno vremena za ukorjenjivanje. Proljetna sadnja daje najviše sigurnosti jer biljka ulazi u sezonu aktivnog rasta. Tada se lakše oporavlja od presađivanja.

Sadna jama treba biti nešto šira od korijenove bale. Korijen se prije sadnje može kratko namočiti ako je supstrat u posudi suh. Biljku treba postaviti na istu dubinu na kojoj je rasla u loncu. Preduboka sadnja može potaknuti truljenje baze, osobito u vlažnom tlu.

Razmak između biljaka ovisi o željenom učinku i bujnosti sorte. U prosjeku treba ostaviti dovoljno prostora da se zrak može kretati između busenova. Pregusta sadnja brzo izgleda atraktivno, ali kasnije povećava rizik od bolesti. Bolje je dopustiti biljci da se prirodno razvije nego je odmah stisnuti među snažne susjede.

Nakon sadnje tlo treba nježno pritisnuti oko korijena i temeljito zaliti. Prvo zalijevanje uklanja zračne džepove i pomaže boljem kontaktu korijena s tlom. Površinu se može prekriti tankim slojem organskog malča. Malč čuva vlagu, ali ga treba odmaknuti od same baze stabljika.

Razmnožavanje dijeljenjem i mladim izdancima

Dijeljenje busena najpouzdaniji je način razmnožavanja žarkocrvene lobelije u vrtu. Najbolje ga je provoditi u proljeće, čim se pojave mladi izboji i prije nego što biljka snažno krene u visinu. Tada se odvojeni dijelovi brzo oporavljaju i stvaraju nove korijene. Jesensko dijeljenje moguće je samo u krajevima s blagim zimama i dobro dreniranom vlažnom zemljom.

Busen se pažljivo iskopa vilama kako bi se što manje oštetilo korijenje. Zatim se oštrim nožem ili rukama razdijeli na nekoliko dijelova, pri čemu svaki dio mora imati zdrave pupove i dovoljno korijena. Slabi, truli ili presušeni dijelovi uklanjaju se prije ponovne sadnje. Takva higijena smanjuje rizik od propadanja novih biljaka.

Odvojene dijelove treba odmah posaditi na pripremljeno mjesto. Korijen se ne smije ostaviti dugo izložen suncu i vjetru jer se brzo isušuje. Nakon sadnje slijedi obilno zalijevanje i nekoliko tjedana pažljivog praćenja vlage. Mladi dijelovi još nemaju dovoljno razvijen korijenov sustav da bi podnijeli sušu.

Ponekad se oko matične biljke razviju mladi izdanci koji se mogu pažljivo odvojiti. To je praktično kada ne želimo vaditi cijeli busen. Izdanke treba uzeti s dijelom korijena, jer bez njega teško preživljavaju. Nakon presađivanja dobro ih je zaštititi od jakog sunca dok se ne učvrste.

Razmnožavanje sjemenom i njega mladih biljaka

Razmnožavanje sjemenom zahtijeva više strpljenja, ali omogućuje dobivanje većeg broja biljaka. Sjeme je sitno i ne smije se duboko prekrivati zemljom. Najčešće se sije po površini finog, vlažnog supstrata i samo lagano pritisne. Za klijanje je važna stalna vlaga i blaga, ujednačena temperatura.

Posude za sjetvu treba držati na svijetlom mjestu bez izravnog jakog sunca. Supstrat se održava vlažnim finim orošavanjem ili zalijevanjem odozdo. Grubo zalijevanje može pomaknuti sitno sjeme i uništiti ravnomjeran sklop. Pokrov od prozirne folije ili poklopca može pomoći, ali ga treba redovito provjetravati.

Kada se razviju mlade biljčice s nekoliko pravih listova, mogu se pažljivo pikirati. Pikiranje treba obaviti nježno jer su korjenčići vrlo osjetljivi. Mlade biljke se sade u male lončiće s hranjivim, ali laganim supstratom. U toj fazi najvažnije je izbjeći isušivanje i nagle promjene uvjeta.

Prije sadnje na stalno mjesto mlade biljke treba postupno privikavati na vanjske uvjete. Taj se postupak provodi kroz nekoliko dana, najprije u zaštićenoj sjeni, a zatim na svjetlijem položaju. Naglo iznošenje na sunce može izazvati palež listova i zastoj u rastu. Dobro očvrsnute sadnice lakše se primaju i brže nastavljaju razvoj u vrtu.