Sadnja i razmnožavanje virginijske mertenzije u sjenovitom vrtu

Sadnja virginijske mertenzije uspijeva najbolje kada se od početka planira kao dio trajne sjenovite gredice, a ne kao kratkotrajna sezonska dekoracija. Biljka traži miran položaj, rahlu zemlju i dovoljno prostora za razvoj podzemnih dijelova. Pažljivo odabrano mjesto smanjuje potrebu za kasnijim presađivanjem, koje ova trajnica ne voli osobito često. Dobra priprema tla u početku važnija je od naknadnog intenzivnog gnojenja i popravljanja uvjeta.

Priprema mjesta i sadnog materijala

Mjesto za sadnju treba biti u polusjeni ili u laganoj sjeni pod listopadnim drvećem. Takav položaj biljci omogućuje obilje svjetla u rano proljeće, a zaštitu od žege kada se krošnje razviju. Tlo mora biti rahlo, bogato humusom i sposobno zadržati vlagu bez dugotrajnog zadržavanja vode. Ako se nakon kiše na površini stvaraju lokve, drenažu treba poboljšati prije sadnje.

Sadni materijal može biti u obliku lončanice, mladog busena ili svježe podijeljenog dijela starije biljke. Zdrava biljka ima čvrst korijen, bez neugodnog mirisa, sluzavih dijelova i izrazito potamnjelih mrlja. Lišće treba biti svježe i bez većih oštećenja, osim ako se biljka kupuje pri kraju prirodnog vegetacijskog ciklusa. Kod biljaka koje se prodaju u rano proljeće važno je da supstrat u posudi nije potpuno isušen.

Prije sadnje tlo se može obogatiti kompostom i lisnjačom. Organski materijal treba ravnomjerno pomiješati s postojećom zemljom, a ne stavljati samo na dno sadne jame. Tako će se korijen ravnomjerno širiti i neće ostati ograničen na mali džep prebogate zemlje. U teškom tlu korisno je dodati i krupniji materijal koji poboljšava prozračnost.

Najbolje vrijeme za sadnju lončanica je rano proljeće ili rana jesen. Proljetna sadnja omogućuje da biljka brzo iskoristi prirodnu vlagu i razvije korijen prije ljetnog mirovanja. Jesenska sadnja daje dovoljno vremena za ukorjenjivanje prije zime, osobito ako se provodi dok je tlo još toplo. U oba slučaja nakon sadnje treba održavati stabilnu, ali ne pretjeranu vlažnost.

Tehnika sadnje

Sadna jama treba biti nešto šira od korijenove bale, ali ne pretjerano duboka. Biljka se sadi na istu dubinu na kojoj je rasla u posudi ili prethodnom položaju. Preduboka sadnja može usporiti razvoj mladih izdanaka i povećati rizik od truleži. Korijenov vrat treba ostati u razini okolnog tla.

Nakon postavljanja biljke u jamu zemlja se nježno pritisne rukama. Ne treba snažno gaziti tlo jer se tako gubi prozračnost koja je važna za zdrav korijen. Odmah nakon sadnje zalijeva se dovoljno da se zemlja slegne oko korijena. Ako se pojave udubljenja, dodaje se još malo rastresitog supstrata.

Razmak između biljaka ovisi o željenom dojmu u vrtu. Za prirodan izgled skupina može se saditi na udaljenost od približno trideset do četrdeset centimetara. Takav razmak ostavlja prostor za širenje, ali omogućuje da biljke s vremenom stvore povezanu cjelinu. Kod sadnje uz druge trajnice razmak treba povećati kako bi se smanjila konkurencija korijena.

Nakon sadnje korisno je površinu pokriti tankim slojem lisnjače ili usitnjenog lišća. Malč čuva vlagu, ublažava temperaturne oscilacije i potiče aktivnost korisnih mikroorganizama. Ne smije se nagomilati izravno na središte biljke jer to može zadržavati previše vlage oko podzemnih pupova. Tanki i rahli sloj daje bolju zaštitu od debelog, zbijenog pokrova.

Razmnožavanje sjemenom

Razmnožavanje sjemenom zahtijeva više strpljenja, ali daje velik broj mladih biljaka. Sjeme se najbolje sije svježe ili tijekom jeseni, kada prirodne zimske temperature mogu potaknuti proces mirovanja i kasnije klijanje. Sjeme ne treba duboko zakopavati jer mu za nicanje odgovara plitak položaj u vlažnom supstratu. Površina se može lagano prekriti vrlo tankim slojem prosijane zemlje ili lisnjače.

Za sjetvu je prikladan rahli supstrat koji dobro drži vlagu, ali ne ostaje zbijen. Mješavina vrtne zemlje, lisnjače i malo grubog pijeska može dati dobre rezultate. Posude sa sjemenom trebaju prezimiti na zaštićenom otvorenom mjestu, gdje će biti izložene prirodnim temperaturnim promjenama. Tlo se ne smije dopustiti da se potpuno osuši tijekom zime.

Klijanje se obično pojavljuje u proljeće, ali nije uvijek ravnomjerno. Dio sjemena može niknuti prve godine, dok drugi dio može čekati povoljnije uvjete. Mlade biljke su osjetljive na presušivanje, osobito tijekom prvog toplijeg razdoblja nakon nicanja. Zato im treba osigurati laganu sjenu i redovito provjeravati vlažnost supstrata.

Mlade sadnice ne treba prerano presađivati na konačno mjesto. Bolje je pustiti ih da razviju snažniji korijen i nekoliko stabilnih listova. Presađivanje se obavlja pažljivo, uz što više zemlje oko korijena. Biljke dobivene iz sjemena često trebaju nekoliko sezona prije nego što počnu obilno cvjetati.

Podjela busena i njega mladih biljaka

Podjela busena prikladna je za starije, dobro razvijene skupine koje rastu na povoljnom položaju. Najbolje ju je provoditi vrlo rano u proljeće, dok su izdanci tek krenuli, ili u razdoblju kada je biljka završila vegetaciju. Kod podjele treba sačuvati što veći dio korijena uz svaki novi dio. Premali komadi bez dovoljno korijena i pupova slabije se primaju.

Korijenov sustav treba odvajati čistim i oštrim alatom. Umjesto grubog čupanja, bolje je busen pažljivo podignuti vilama i potom razdvojiti na prirodnim mjestima. Svaki dio treba imati nekoliko zdravih pupova ili izdanaka. Oštećene, mekane ili potamnjele dijelove treba ukloniti prije ponovne sadnje.

Podijeljene biljke treba posaditi bez dugog čekanja. Korijen se ne smije ostaviti da se suši na suncu ili vjetru. Nakon sadnje gredicu treba dobro zaliti i nekoliko tjedana održavati ujednačenu vlažnost. Lagani malč pomoći će da se tlo ne pregrijava i ne isušuje prebrzo.

Mlade biljke zahtijevaju više pažnje od starih, ukorijenjenih busena. U prvoj godini nakon sadnje najvažnije je spriječiti presušivanje tla i konkurenciju korova. Prihrana treba biti vrlo umjerena, uglavnom u obliku komposta. Kada se biljka jednom dobro ukorijeni, potreba za dodatnom njegom znatno se smanjuje.