Sadnja i razmnožavanje sviba

Svib se lako uklapa u vrtne kompozicije jer je prilagodljiv, otporan i sposoban brzo stvoriti gustu zelenu masu. Pravilna sadnja presudna je za snažan početak, jer dobro ukorijenjena biljka kasnije zahtijeva manje pažnje. Razmnožavanje je također relativno jednostavno, pa se grm može širiti reznicama, položenicama ili sjemenom. Najbolji rezultati postižu se kada se poštuju prirodni ritam biljke i uvjeti u tlu.

Priprema mjesta za sadnju

Mjesto za sadnju treba odabrati prema konačnoj veličini grma, a ne prema izgledu mlade sadnice. Svib se može znatno proširiti, pa mu treba osigurati dovoljno prostora sa svih strana. Ako se sadi u živicu, razmak treba prilagoditi željenoj gustoći i načinu održavanja. Preuska sadnja brzo dovodi do konkurencije za vodu, svjetlo i hranjiva.

Tlo je najbolje pripremiti nekoliko dana prije sadnje, osobito ako je zbijeno ili siromašno. Sadna jama treba biti šira od korijenove bale kako bi se korijen lakše širio u okolnu zemlju. U zemlju se može umiješati zreo kompost, ali se ne smije pretjerivati sa svježim organskim materijalom. Svježi stajski gnoj može oštetiti mlado korijenje i potaknuti neravnomjeran rast.

Prije sadnje treba provjeriti drenažu, jer svib ne voli dugotrajno stajanje vode oko korijena. Ako se voda zadržava u jami nakon kiše, potrebno je poboljšati strukturu tla. Teška glinasta zemlja može se prorahliti kompostom, pijeskom ili sitnim mineralnim materijalom. Cilj nije stvoriti potpuno drugačiji supstrat, nego prijelaznu zonu kroz koju korijen može prirodno rasti.

Sadnica u posudi prije sadnje treba se dobro zaliti. Ako je korijen jako zbijen uz rub posude, treba ga nježno razrahliti prstima. Time se potiče širenje korijena u novo tlo, umjesto da nastavi kružiti u obliku stare posude. Oštećene ili trule dijelove korijena treba ukloniti čistim alatom.

Tehnika sadnje i prvi koraci nakon sadnje

Svib se sadi na istu dubinu na kojoj je rastao u rasadniku ili posudi. Preduboka sadnja može oslabiti bazu grma i povećati rizik od truljenja. Nakon postavljanja sadnice, zemlja se vraća postupno i lagano učvršćuje oko korijena. Ne treba je nabijati prejako jer korijenu treba i zrak, ne samo vlaga.

Nakon sadnje obavezno slijedi obilno zalijevanje. Voda pomaže da se zemlja slegne oko korijena i uklone veći zračni džepovi. Prvo zalijevanje ne treba zamijeniti kasnijim čestim površinskim kvašenjem. Bolje je osigurati duboku vlagu i zatim pratiti stanje tla.

Malčiranje je vrlo korisno odmah nakon sadnje. Sloj malča štiti mladi korijen od isušivanja i smanjuje rast korova. Materijal može biti usitnjena kora, kompostirano lišće, slama ili zreo kompost. Važno je ostaviti mali slobodan krug oko same baze biljke kako kora ne bi stalno bila vlažna.

Prve godine nakon sadnje ne treba forsirati snažnu prihranu. Biljka treba energiju usmjeriti na ukorjenjivanje, a ne na pretjeran nadzemni rast. Ako je tlo dobro pripremljeno, dodatna gnojidba uglavnom nije potrebna do sljedećeg proljeća. Redovito zalijevanje u sušnim razdobljima važnije je od gnojiva.

Razmnožavanje reznicama i položenicama

Razmnožavanje reznicama jedan je od najpraktičnijih načina dobivanja novih biljaka. Zrele drvenaste reznice uzimaju se u razdoblju mirovanja, najčešće kasno u jesen ili tijekom zime. Reznica treba imati nekoliko pupova i zdravu, dobro dozrelu koru. Donji dio stavlja se u rahlu zemlju ili supstrat koji zadržava vlagu, ali ne ostaje mokar.

Zelene ili poludrvenaste reznice mogu se uzimati tijekom vegetacije. One se brže ukorjenjuju, ali su osjetljivije na isušivanje. Potrebna im je visoka vlažnost zraka, lagana sjena i stabilna temperatura. Ako se supstrat osuši, mlada reznica brzo gubi sposobnost ukorjenjivanja.

Položenice su vrlo pouzdana metoda jer izbojak ostaje povezan s matičnom biljkom dok ne razvije vlastiti korijen. Fleksibilna mlada grana savije se prema tlu, učvrsti i djelomično prekrije zemljom. Dio izbojka iznad tla ostaje slobodan i nastavlja rasti. Nakon što se razvije dovoljno korijena, nova biljka može se odvojiti i presaditi.

Kod razmnožavanja treba birati zdrave matične biljke. Slabi, bolesni ili jako iscrpljeni grmovi daju lošiji materijal za razmnožavanje. Najbolje reznice dolaze s jednogodišnjih, dobro razvijenih izbojaka. Takav materijal ima dovoljno energije za ukorjenjivanje i dobar početak rasta.

Sadnja u živice i prirodne skupine

Svib je vrlo prikladan za sadnju u slobodnorastuće živice. U takvoj sadnji ne mora se stalno šišati, pa može cvjetati, plodonositi i razviti obojene zimske izboje. Razmak između biljaka treba biti dovoljno velik da se grmovi razviju, ali dovoljno malen da se s vremenom spoje. Za gušću živicu sadi se bliže, a za prirodniji sklop ostavlja se veći razmak.

U mješovitim živicama svib se dobro kombinira s drugim otpornim listopadnim grmovima. Takve kombinacije pružaju više boja, različite termine cvatnje i bolju vrijednost za životinje. Važno je birati biljke sličnih zahtjeva prema tlu i vlazi. Ako se spoje vrste potpuno različite bujnosti, jače biljke mogu potisnuti slabije.

Kod sadnje skupina treba razmišljati o vizualnom učinku kroz cijelu godinu. Svib može biti pozadina nižim trajnicama ili prijelaz između travnjaka i viših stabala. Njegovi zimski izboji posebno su lijepi kada se nalaze ispred tamnije pozadine. Zato se često sadi uz zimzelene grmove ili rub šumovitog dijela vrta.

Nakon sadnje skupine, njega se usmjerava na ravnomjerno ukorjenjivanje svih biljaka. Slabije sadnice treba posebno pratiti jer ih jače mogu brzo zasjeniti. Korov između mladih grmova treba redovito uklanjati dok se sklop ne zatvori. Kada se biljke dobro prime, svib postaje stabilan i dugotrajan element vrta.