Sadnja i razmnožavanje koloradske jele u vrtu

Uspješna sadnja koloradske jele započinje mnogo prije nego što se sadnica izvadi iz posude ili zaštitne ambalaže. Potrebno je pravilno procijeniti buduću veličinu stabla, strukturu tla, dostupnost svjetlosti i način otjecanja vode. Dobro posađena biljka brže stvara novo korijenje, lakše podnosi ljetnu sušu i stabilnije raste tijekom sljedećih desetljeća. Razmnožavanje je zahtjevniji postupak, ali se može provesti sjemenom, dok se ukrasni kultivari uglavnom održavaju profesionalnim cijepljenjem.

Izbor sadnice i vremena sadnje

Kvalitetna sadnica treba imati pravilno razvijen vršni izboj, ravnomjerno raspoređene grane i zdrave iglice. Na granama ne bi smjelo biti većih suhih dijelova, smolastih rana ni znakova napada štetnika. Korijenova bala mora biti čvrsta, ali ne toliko ispunjena korijenjem da se ono kružno omatalo uz stijenke posude. Izrazito zbijen korijenov sustav teže se širi u okolno tlo nakon sadnje.

Sadnice uzgojene u posudama mogu se saditi tijekom većeg dijela godine ako tlo nije smrznuto ili izrazito suho. Najpovoljnija razdoblja ipak su rana jesen i rano proljeće, kada su temperature umjerene, a isparavanje slabije. Jesenska sadnja omogućuje razvoj korijena prije proljetnog kretanja vegetacije. U hladnijim područjima vrlo kasnu jesensku sadnju bolje je izbjegavati kako biljka ne bi ušla u zimu nedovoljno ukorijenjena.

Biljke s korijenovom balom omotanom jutom najbolje je saditi tijekom mirovanja. Bala se mora pažljivo prenositi jer njezino raspadanje oštećuje sitno upijajuće korijenje. Stablo se nikada ne smije podizati hvatanjem za deblo, nego isključivo podupiranjem korijenske bale. Veće primjerke sigurnije je saditi uz pomoć odgovarajuće mehanizacije i iskusnog izvođača.

Pri kupnji vrijedi uzeti u obzir podrijetlo i otpornost odabrane sorte. Neki kultivari imaju izrazito plave iglice, kompaktniji rast ili užu krošnju, ali mogu imati nešto drukčije zahtjeve. Deklaracija sadnice trebala bi sadržavati točan naziv sorte i osnovne podatke o uzgoju. Odabir biljke koja odgovara raspoloživom prostoru smanjuje potrebu za kasnijim ograničavanjem krošnje.

Priprema tla i sadne jame

Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali ne i pretjerano dublja. Širina od približno dva do tri promjera bale omogućuje rahljenje okolnog tla i lakše širenje mladog korijenja. Dno jame ne treba duboko razrahljivati ako bi se zbog toga stablo kasnije sleglo. Najvažnije je da vrat korijena nakon sadnje ostane u razini okolnog tla ili tek malo iznad nje.

Na teškom tlu prije sadnje treba provjeriti brzinu otjecanja vode. Jama se može napuniti vodom i promatrati koliko joj treba da se isprazni. Ako voda ostaje dulje vrijeme, samo dodavanje šljunka na dno obično neće riješiti problem i može stvoriti svojevrsnu posudu u kojoj se vlaga skuplja. Bolje rješenje može biti sadnja na blago uzdignutom humku ili poboljšavanje odvodnje šireg područja.

Zemlju izvađenu iz jame moguće je poboljšati umjerenom količinom zrelog komposta. Ne treba stvarati potpuno drukčiji supstrat unutar jame jer korijen tada može ostati zatvoren u mekanom punjenju i slabije prelaziti u okolno tlo. Tešku zemlju korisno je popravljati na većoj površini, a ne samo u uskom prostoru oko korijena. Svježi stajnjak, koncentrirano gnojivo i vapno ne stavljaju se izravno uz balu.

Prije postavljanja sadnice treba ukloniti plastičnu posudu i pregledati korijenje. Kružne korijenove žile lagano se razdvoje prstima ili se plitko zarežu na nekoliko mjesta. Kod biljaka omotanih prirodnom jutom vezivo oko debla mora se odrezati, a gornji dio tkanine odmaknuti od korijenova vrata. Sintetičke mreže i nerazgradivi materijali uklanjaju se u najvećoj mogućoj mjeri.

Postupak sadnje i njega nakon sadnje

Sadnica se postavlja u središte jame tako da stoji uspravno i bude pravilno okrenuta prema prostoru. Položaj korijenova vrata treba provjeriti ravnom letvom položenom preko rubova jame. Nakon toga jama se postupno puni izvornom zemljom, koja se lagano pritišće rukama. Snažno gaženje nije poželjno jer previše sabija tlo i smanjuje količinu zraka oko korijena.

Nakon punjenja oblikuje se plitak zaljevni rub koji zadržava vodu iznad korijenske zone. Biljku treba odmah temeljito zaliti, čak i kada je tlo prirodno vlažno. Voda pomaže slijeganju zemlje uz korijen i uklanjanju većih zračnih džepova. Ako se nakon zalijevanja pojave udubljenja, dopunjavaju se manjom količinom tla bez zatrpavanja vrata korijena.

Potporni kolci potrebni su samo kada je sadnica visoka, položaj vrlo vjetrovit ili korijenova bala nestabilna. Veze moraju biti široke i elastične kako ne bi oštetile koru. Stablo treba imati mogućnost blagog pomicanja jer takvo gibanje potiče razvoj čvršćeg debla i korijenja. Potporu je u pravilu dobro ukloniti nakon jedne vegetacijske sezone, čim biljka postane stabilna.

Površina tla prekriva se slojem organskog malča, ali područje neposredno uz deblo ostaje slobodno. U prvoj godini treba pratiti vlažnost korijenove bale jer se ona može osušiti iako okolna zemlja izgleda vlažno. Biljka se ne prihranjuje jakim mineralnim gnojivom odmah nakon sadnje. Prioritet je razvoj korijena, a ne brzo stvaranje velikih i mekanih izboja.

Razmnožavanje sjemenom i vegetativnim metodama

Sjemensko razmnožavanje najpristupačniji je način dobivanja većeg broja mladih koloradskih jela. Sjeme se prikuplja iz zrelih češera prije nego što se potpuno raspadnu na stablu. Budući da se češeri nalaze visoko u krošnji, prikupljanje sa starijih stabala može biti teško i opasno. Sigurnije je koristiti sjeme provjerenog podrijetla iz specijaliziranog rasadnika.

Sjeme obično bolje klija nakon razdoblja hladne i vlažne stratifikacije. Može se pomiješati s blago vlažnim pijeskom ili sterilnim supstratom i nekoliko tjedana čuvati na niskoj temperaturi. Materijal ne smije biti natopljen jer u uvjetima bez zraka sjeme može istrunuti. Nakon stratifikacije sije se plitko u propustan supstrat i održava ravnomjerno vlažnim.

Mlade biljke trebaju mnogo svjetla, ali ih u početku valja zaštititi od jakog podnevnog sunca i isušujućeg vjetra. Supstrat mora biti čist i prozračan kako bi se smanjila opasnost od polijeganja ponika. Zalijeva se finim mlazom, bez ispiranja sjemena i lomljenja nježnih stabljika. Presađivanje se obavlja tek kada biljčice razviju dovoljno snažan korijenov sustav.

Biljke dobivene sjemenom međusobno se razlikuju po boji iglica, brzini rasta i obliku krošnje. Zbog toga sjetva nije pouzdan način očuvanja osobina imenovanog kultivara. Odabrane ukrasne sorte najčešće se razmnožavaju cijepljenjem na odgovarajuću podlogu, što zahtijeva stručnost i kontrolirane uvjete. Reznice se kod ove vrste teško ukorjenjuju, pa ta metoda u kućnim uvjetima rijetko daje zadovoljavajuće rezultate.