Sadnja i razmnožavanje kalifornijskog grmolikog maka

Sadnja kalifornijskog grmolikog maka najbolje uspijeva kada se od samog početka odabere mjesto na kojem biljka može ostati dugi niz godina. Ova vrsta razvija snažan korijenov sustav i podzemne izdanke zbog kojih ne voli često premještanje. Najsigurniji rezultat postiže se sadnjom na toplom, sunčanom i vrlo dobro dreniranom položaju. Razmnožavanje je moguće sjemenom, korijenovim izdancima i korijenskim reznicama, ali svaka metoda traži nešto drukčiji pristup.

Biljku je preporučljivo smjestiti u dio vrta gdje neće biti izložena dugotrajnom zadržavanju vode. Zimska vlaga može biti opasnija od ljetne suše, osobito na teškim tlima. Ako je zemlja glinasta i zbijena, sadno mjesto treba unaprijed poboljšati mineralnim materijalom i osigurati otjecanje viška vode. Povišena gredica često je jednostavno i učinkovito rješenje.

Pri izboru položaja treba računati i na buduću veličinu biljke. Odrasli primjerak može razviti široku skupinu stabljika i zauzeti znatno više prostora nego što to pokazuje mlada sadnica. Usku gredicu uz osjetljive trajnice zato je bolje izbjegavati. Mnogo je prikladniji stražnji dio sunčane gredice, šljunčani vrt ili prostrani nasad uz zid.

Vrijeme sadnje ovisi o klimi i vrsti sadnog materijala. U područjima s blagim zimama može se saditi u jesen, dok je u hladnijim krajevima sigurnija proljetna sadnja nakon prestanka jačih mrazova. Mlada biljka tada ima cijelu vegetacijsku sezonu za ukorjenjivanje. Sadnja tijekom najvećih ljetnih vrućina nepotrebno povećava stres i potrebu za zalijevanjem.

Priprema tla i pravilna sadnja

Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali nije potrebno pretjerano produbljivanje ako je tlo već propusno. Dno jame treba razrahliti kako korijen ne bi naišao na tvrdi, zbijeni sloj. U teškom tlu korisno je poboljšati širu zonu oko biljke, a ne samo samu jamu. U protivnom se može stvoriti svojevrsna posuda u kojoj će se zadržavati voda.

Kod kontejnerskih biljaka korijenovu balu treba izvaditi pažljivo jer kalifornijski grmoliki mak ne voli oštećenje korijena. Ako su vanjski korijeni lagano kružno razvijeni, mogu se vrlo nježno razdvojiti prstima. Agresivno rezanje ili snažno rastresanje bale nije poželjno. Što je transplantacijski stres manji, to je veća vjerojatnost brzog ukorjenjivanja.

Biljku treba postaviti približno na istu dubinu na kojoj je rasla u posudi. Preduboka sadnja može uzrokovati zadržavanje vlage oko korijenova vrata. Nakon zatrpavanja zemlju je dovoljno lagano pritisnuti kako bi se uklonili veliki zračni džepovi. Pretjerano sabijanje tla smanjuje prozračnost i usporava razvoj novog korijena.

Nakon sadnje potrebno je temeljito zaliti cijelu zonu korijena. To početno zalijevanje pomaže zemlji da pravilno prione uz korijenovu balu. Tijekom sljedećih tjedana tlo treba održavati umjereno vlažnim, ali između zalijevanja dopustiti da se površina prosuši. Cilj je potaknuti korijen da postupno prodire dublje, a ne držati ga stalno u mokrom sloju.

Razmnožavanje sjemenom

Razmnožavanje sjemenom moguće je, ali obično zahtijeva više strpljenja nego vegetativne metode. Sjeme kalifornijskog grmolikog maka može imati izraženu dormantnost i ne klija uvijek ujednačeno. Zbog toga se ne treba obeshrabriti ako dio posijanog sjemena dugo ne pokazuje znakove klijanja. Svježe i pravilno dozrelo sjeme obično daje bolje rezultate.

Sjetvu je moguće obaviti u posude s vrlo propusnim supstratom. Mješavina treba zadržavati dovoljno vlage za klijanje, ali se ne smije pretvarati u zbijenu, mokru masu. Sjeme se sije plitko i prekriva samo tankim slojem supstrata. Posude je najbolje držati na svijetlom mjestu bez dugotrajnog pregrijavanja.

Kod pojedinih sjemenki klijanje može biti poboljšano izlaganjem promjenama temperature koje oponašaju prirodne uvjete. U prirodi sjeme može prolaziti kroz razdoblja hladnoće, vlage i topline prije nego što se aktivira. Zbog toga sjetva na otvorenom u kontrolirane posude ponekad daje bolje rezultate od stalne sobne temperature. Važno je pritom zaštititi posude od prekomjerne zimske vlage.

Mlade biljčice razvijaju osjetljiv korijen pa ih treba presađivati što ranije i s minimalnim oštećenjem. Najbolje je sijati u pojedinačne dublje ćelije ili male posude kako bi se smanjila potreba za čupanjem i razdvajanjem korijena. Nakon presađivanja rast neko vrijeme može biti usporen. Jednom kada se korijen ponovno aktivira, nadzemni dio počinje se razvijati znatno brže.

Vegetativno razmnožavanje i podzemni izdanci

Najpraktičniji način razmnožavanja odrasle biljke često je korištenje prirodno nastalih izdanaka. Kalifornijski grmoliki mak stvara podzemne korijene iz kojih se na određenoj udaljenosti mogu pojaviti nove stabljike. Mladi izdanak može se odvojiti zajedno s dijelom pripadajućeg korijena. Najbolji su oni koji već imaju vlastite sitne korjenčiće.

Odvajanje je najbolje provesti u razdoblju kada biljka nije pod velikim toplinskim stresom. Rano proljeće često je praktično jer biljka tek počinje aktivno rasti. Zemlju oko odabranog izdanka treba pažljivo otkopati kako bi se pronašla veza s matičnim korijenom. Rez treba napraviti čistim i oštrim alatom.

Odvojeni izdanak treba što prije posaditi kako se osjetljivi korijen ne bi isušio. Prvih nekoliko tjedana potreban je nešto stabilniji režim vlage nego kod potpuno ukorijenjenih odraslih biljaka. Ipak, supstrat ni tada ne smije ostati natopljen. Lagano zasjenjenje tijekom prvih nekoliko izrazito vrućih dana može smanjiti gubitak vode dok se korijen ne oporavi.

Korijenske reznice predstavljaju još jednu mogućnost za iskusnije uzgajivače. Komadi zdravog korijena mogu se tijekom mirovanja odvojiti od matične biljke i položiti u propustan supstrat. Uz odgovarajuću temperaturu i vlagu na njima se mogu razviti novi pupovi. Prednost ove metode je dobivanje genetski jednakih biljaka bez potrebe za čekanjem na dozrijevanje i klijanje sjemena.