Sadnja crvenog plućnjaka najuspješnija je kada mu se osiguraju uvjeti slični svijetloj šumi ili rubu šumarka. Biljci odgovara rahlo, humusno i ravnomjerno vlažno tlo koje istodobno dobro propušta višak vode. Položaj treba biti djelomično zasjenjen, osobito tijekom najtoplijih sati dana. Dobro posađen crveni plućnjak brzo se ukorjenjuje i s vremenom oblikuje kompaktan pokrov tla.

Vrijeme sadnje može biti proljeće ili rana jesen. Proljetna sadnja omogućuje biljci cijelu sezonu za razvoj korijena, ali zahtijeva redovitije zalijevanje. Jesenska sadnja koristi prirodnu vlagu i niže temperature, pod uvjetom da se obavi dovoljno rano prije smrzavanja tla. Tijekom ljetnih vrućina sadnju je bolje izbjegavati jer presađene biljke tada teško nadoknađuju gubitak vode.

Crveni plućnjak može se razmnožavati diobom busena, odvajanjem ukorijenjenih bočnih izboja i sjetvom sjemena. Dioba je najjednostavnija i najpouzdanija jer nove biljke zadržavaju osobine matičnog primjerka. Sjetva je sporija i potomstvo može pokazivati određene razlike u boji, bujnosti i vremenu cvatnje. Za vrtne potrebe najčešće se koriste vegetativne metode.

Pravilna gustoća sadnje važna je za dugoročno zdravlje nasada. Pregusto posađene biljke brzo zatvaraju površinu, ali među listovima se zadržava više vlage. Preveliki razmak ostavlja tlo izloženo isušivanju i rastu korova. Uobičajeno je ostaviti približno trideset do četrdeset centimetara između razvijenih primjeraka.

Priprema mjesta i pravilna sadnja

Prije sadnje tlo treba očistiti od višegodišnjih korova i njihovih podzemnih dijelova. Posebno je važno ukloniti piriku, slak i druge agresivne vrste koje se kasnije teško vade iz gustog busena. Tlo se rahli do dubine korijenove zone bez stvaranja pretjerano sitne i zbijene strukture. U gornji sloj korisno je umiješati zreli kompost ili dobro razgrađeni lisni humus.

Sadna jama treba biti nešto šira od korijenove bale. Dubina se prilagođava tako da biljka nakon sadnje ostane na istoj razini na kojoj je rasla u posudi. Preduboka sadnja može izazvati truljenje središta, dok previsoko posađena korijenova bala brže gubi vlagu. Korijenje koje je kružilo uz stijenke posude treba lagano rastresti prije postavljanja u jamu.

Nakon postavljanja biljke prostor oko korijena ispunjava se pripremljenim tlom. Tlo se nježno pritisne rukama kako bi se uklonili veći zračni džepovi, ali ne smije se snažno sabijati. Odmah nakon sadnje potrebno je obilno zalijevanje koje povezuje korijen s okolnom podlogom. Ako se tlo nakon zalijevanja slegne, dodaje se još malo zemlje do odgovarajuće razine.

Površina se može prekriti slojem usitnjenog lišća ili finog komposta. Malč pomaže zadržati vlagu i smanjuje nagle promjene temperature u zoni korijena. Oko samog središta biljke treba ostaviti malen slobodan prostor. Tako se sprječava dugotrajno zadržavanje vlage uz pupove i smanjuje opasnost od truljenja.

Razmnožavanje diobom busena

Dioba je najbolja metoda za brzo dobivanje snažnih, ujednačenih biljaka. Provodi se na dobro razvijenim busenima starima nekoliko godina. Najpogodnije vrijeme je neposredno nakon cvatnje ili početkom jeseni kada tlo nije pregrijano. Biljke podijeljene u tim razdobljima obično razviju nove korjenčiće prije nastupa nepovoljnih uvjeta.

Busen se podiže vrtnim vilama kako bi se sačuvalo što više korijenja. Alat treba zabosti dovoljno daleko od središta i postupno otpustiti tlo sa svih strana. Nakon vađenja višak zemlje može se lagano otresti kako bi se bolje vidjeli prirodni dijelovi busena. Svaki odvojeni dio treba imati nekoliko zdravih izboja i dovoljno razvijenog korijena.

Manji buseni mogu se razdvojiti rukama, dok se stariji i zbijeniji režu čistim oštrim nožem. Oštećene, trule ili izrazito stare dijelove treba ukloniti. Predugo korijenje može se umjereno skratiti, ali velika redukcija usporava primanje biljke. Listovi se po potrebi djelomično skraćuju kako bi se smanjio gubitak vode nakon presađivanja.

Nove dijelove treba posaditi bez odgađanja. Ako sadnja nije moguća istoga dana, korijenje se mora zaštititi od sunca i isušivanja vlažnim materijalom. Nakon sadnje svaki dio obilno se zalije i nekoliko tjedana održava ravnomjerno vlažnim. Uspješno primljene biljke ubrzo razvijaju nove listove i počinju širiti busen.

Razmnožavanje bočnim izbojima i reznicama korijena

Crveni plućnjak često stvara bočne rozete koje se postupno ukorjenjuju uz matičnu biljku. Takvi izboji mogu se odvojiti kada razviju vlastito korijenje. Postupak je manje invazivan od vađenja cijelog busena i prikladan je kada je potrebno samo nekoliko novih biljaka. Najlakše ih je prepoznati na rubovima starije skupine.

Tlo oko odabranog izboja pažljivo se odmakne malom lopaticom. Veza s matičnim busenom reže se čistim alatom, nastojeći sačuvati što veći broj sitnih korjenčića. Odvojena rozeta odmah se presađuje u pripremljenu gredicu ili posudu. U početku joj koristi zaštita od izravnog sunca i redovito zalijevanje.

Razmnožavanje korijenskim dijelovima moguće je kod snažnih i zdravih biljaka. Deblji komadi korijena režu se na kraće odjeljke i polažu vodoravno u rahli, sterilan supstrat. Prekrivaju se tankim slojem mješavine i održavaju ravnomjerno vlažnima. Ova metoda zahtijeva više strpljenja jer razvoj novih pupova nije jednako brz na svakom dijelu.

Posude s korijenskim reznicama najbolje je držati na hladnom, svijetlom mjestu bez jakog sunca. Supstrat ne smije biti natopljen jer nezaštićeni dijelovi korijena lako trunu. Kada se pojave novi izboji i razvije zaseban korijenov sustav, mlade biljke mogu se pojedinačno presaditi. Na stalno mjesto sade se tek kada postanu dovoljno čvrste za vanjske uvjete.

Uzgoj iz sjemena i njega mladih biljaka

Sjeme crvenog plućnjaka može se prikupiti nakon sazrijevanja plodova. Treba ga uzeti pravodobno jer zrele sjemenke lako ispadaju i raspršuju se po okolnom tlu. Najbolju klijavost obično ima svježe sjeme. Dugim čuvanjem postupno gubi sposobnost ravnomjernog nicanja.

Sjetva se može obaviti neposredno nakon prikupljanja u posude ili zaštićenu gredicu. Sjeme se prekriva vrlo tankim slojem rahlog supstrata. Prirodno razdoblje zimske hladnoće može pomoći prekidanju mirovanja sjemena i potaknuti proljetno nicanje. Posude treba zaštititi od isušivanja, jakog ispiranja kišom i kopanja životinja.

Klijanje može biti neujednačeno i trajati dulje nego kod uobičajenog jednogodišnjeg cvijeća. Mlade biljčice u početku rastu sporo i osjetljive su na konkurenciju korova. Potrebno im je svijetlo mjesto bez jakog podnevnog sunca te stalno blago vlažan supstrat. Preobilno zalijevanje povećava opasnost od polijeganja i truljenja mladih stabljika.

Kada razviju nekoliko pravih listova, presadnice se mogu oprezno pikirati u pojedinačne posude. Na otvoreno se sade nakon što razviju čvrstu korijenovu balu i prilagode se vanjskim temperaturama. Biljke dobivene iz sjemena obično trebaju više vremena do prve obilne cvatnje. Njihova prednost je mogućnost dobivanja većeg broja primjeraka uz malu količinu početnog materijala.