Sadnja i razmnožavanje čileanskog kuklika u vrtu

Uspješna sadnja čileanskog kuklika počinje izborom mjesta na kojem se korijen neće gušiti u zbijenoj i stalno mokroj zemlji. Biljka se može razmnožavati dijeljenjem odraslog busena ili sjetvom sjemena, pri čemu svaka metoda ima svoje prednosti. Dijeljenje daje brže rezultate i čuva osobine sorte, dok sjetva omogućuje dobivanje većeg broja biljaka. Pažljivo obavljena sadnja znatno skraćuje razdoblje prilagodbe i potiče raniju cvatnju.

Vrijeme sadnje i priprema mjesta

Najsigurnije vrijeme za sadnju je rano proljeće, nakon što se tlo odmrzne i postane obradivo. Biljka tada ima cijelu vegetacijsku sezonu za razvoj korijena prije dolaska zime. Sadnja je moguća i početkom jeseni, osobito u područjima s dugom i blagom jeseni. Treba je završiti dovoljno rano da se korijen stigne učvrstiti prije jačih mrazova.

Ljetna sadnja nosi veći rizik jer toplina i brzo isušivanje tla opterećuju mlade biljke. Ako je ipak nužna, najbolje ju je obaviti za oblačnog dana ili predvečer. Nakon sadnje potrebno je osigurati privremenu zaštitu od najjačeg podnevnog sunca. Vlažnost zemlje mora se provjeravati svakodnevno dok se ne primijeti novi rast.

Mjesto treba očistiti od višegodišnjih korova, osobito vrsta koje se šire podzemnim izdancima. Korov uklonjen samo površinski brzo će ponovno prorasti kroz rozetu kuklika. Zemlju je korisno prorahliti na površini široj od same sadne jame. Tako mladi korijen lakše prodire u okolni sloj i ravnomjernije se razvija.

U prosječno vrtno tlo može se umiješati zreli kompost koji poboljšava strukturu i opskrbu hranjivima. Svježi stajski gnoj nije prikladan jer može oštetiti korijen i potaknuti previše mekan rast. U teškoj glini sadno mjesto treba blago povisiti kako se voda ne bi skupljala oko biljke. Na pjeskovitom tlu dodatak komposta pomaže sporijem gubitku vlage.

Pravilna sadnja kupljenih sadnica

Prije vađenja iz posude sadnicu treba dobro zaliti kako bi se korijenova bala držala na okupu. Posuda se zatim pažljivo uklanja bez snažnog povlačenja biljke za listove ili stapke. Ako su korjenčići gusto kružili uz rub posude, mogu se nježno razrahliti prstima. Takav zahvat potiče njihovo širenje u okolnu zemlju.

Sadna jama treba biti nešto šira od korijenove bale, ali ne nepotrebno duboka. Vrh bale postavlja se u razinu okolnog tla jer preduboka sadnja može zatrpati središte rozete. Preplitka sadnja ostavlja korijen izložen isušivanju i temperaturnim oscilacijama. Položaj biljke treba provjeriti prije konačnog zatrpavanja.

Zemlja se vraća oko korijena u nekoliko slojeva i lagano pritišće rukama. Pretjerano gaženje nije poželjno jer ponovno zbija tlo i istiskuje potreban zrak. Nakon sadnje biljku treba obilno zaliti kako bi se zemlja slegnula uz korijen. Ako se nakon zalijevanja pojave udubljenja, nadopunjuju se malom količinom rahle zemlje.

Preporučeni razmak ovisi o konačnoj veličini sorte, ali najčešće iznosi trideset do četrdeset centimetara. Gušća sadnja može brzo izgledati dekorativno, no kasnije smanjuje strujanje zraka. Prevelik razmak privremeno ostavlja golu zemlju, ali se može ispuniti laganim malčem. Važno je predvidjeti širinu odraslog busena, a ne samo veličinu mlade sadnice.

Razmnožavanje dijeljenjem busena

Dijeljenje je najpouzdaniji način razmnožavanja imenovanih sorti jer nove biljke zadržavaju njihove osobine. Odrasli busen obično je spreman za podjelu nakon tri ili četiri godine rasta. Znak potrebe za zahvatom često je slabija cvatnja ili prazno središte rozete. Dijeljenjem se biljka istodobno razmnožava i pomlađuje.

Dan prije vađenja korisno je zaliti tlo ako je suho. Busen se iskapa široko postavljenom vrtnom vilicom kako bi se sačuvalo što više korijena. Nakon podizanja višak zemlje može se lagano otresti ili isprati slabim mlazom vode. Tada se jasnije vide prirodne točke na kojima se biljka može razdvojiti.

Manji busen može se rastaviti rukama, dok je za čvršće primjerke potreban čist i oštar nož. Svaki dio mora imati barem nekoliko zdravih pupova i razgranat korijen. Stari drvenasti centar, truli dijelovi i sasvim tanki izdanci ne koriste se za sadnju. Rezane površine treba ostaviti nekoliko minuta da se prosuše prije vraćanja u zemlju.

Podijeljene biljke sade se odmah na pripremljeno mjesto na istoj dubini na kojoj su rasle. Nakon sadnje temeljito se zalijevaju i štite od isušivanja dok se ponovno ne ukorijene. Prve sezone može se ukloniti dio cvjetnih pupova kako bi se energija usmjerila na korijen. Snažno ukorijenjene podjele obično ponovno obilno cvatu sljedeće godine.

Razmnožavanje sjemenom i njega mladih biljaka

Sjeme se može posijati u posude krajem zime ili izravno u vrt kada vremenski uvjeti postanu stabilni. Budući da klijanje može biti neujednačeno, sjetva u kontroliranim uvjetima pruža bolji nadzor nad vlagom. Sjeme se polaže na vlažan, lagan supstrat i prekriva vrlo tankim slojem. Preduboka sjetva može znatno usporiti ili spriječiti nicanje.

Kod nekih sjemenki razdoblje hladnoće poboljšava klijavost. Posijane posude mogu se nekoliko tjedana držati na hladnom, ali zaštićenom mjestu, a zatim premjestiti na umjereno toplu i svijetlu lokaciju. Supstrat mora ostati vlažan, ali ne natopljen. Pokrov se redovito prozračuje kako bi se spriječio razvoj plijesni.

Nakon pojave pravih listova sadnice se mogu pojedinačno presaditi u manje posude. Pri presađivanju treba ih držati za list, a ne za osjetljivu stabljiku. Mladim biljkama odgovara mnogo svjetla bez jakog podnevnog sunca. Slaba rasvjeta uzrokuje izdužen, mekan rast koji se teško prilagođava vanjskim uvjetima.

Prije konačne sadnje sadnice treba postupno privikavati na vanjske temperature, vjetar i sunce. Tijekom desetak dana svakodnevno se iznose na otvoreno, najprije kratko i u zaklon. Vrijeme boravka postupno se produljuje sve dok ne mogu ostati vani cijeli dan. Biljke uzgojene iz sjemena mogu se razlikovati po boji, visini i obliku cvijeta od roditeljskog primjerka.