Sadnja i razmnožavanje čileanske araukarije

Sadnja čileanske araukarije dugoročna je odluka jer se ova četinjača razvija u veliko stablo koje teško podnosi kasnije premještanje. Najvažnije je odabrati dovoljno prostran položaj, pripremiti propusno tlo i sačuvati osjetljiv korijen tijekom rada. Razmnožavanje je moguće sjemenom, dok reznice u kućnim uvjetima rijetko daju pravilne i pouzdane biljke. Strpljiv početak i dosljedna njega mladih primjeraka presudni su za razvoj ravnog debla i skladne krošnje.

Odabir mjesta i vremena sadnje

Mjesto sadnje treba odabrati prema konačnoj veličini stabla, a ne prema dimenzijama mlade sadnice. Čileanska araukarija s vremenom razvija široku krošnju, snažno deblo i korijen koji zauzima velik volumen tla. Udaljenost od građevina, vodova, ograda i popločenih površina mora biti dovoljno velika. Položaj ne bi trebao ometati ni buduće održavanje vrta.

Najpovoljnije vrijeme za sadnju je proljeće, nakon što prođe opasnost od jakog mraza. Biljka tada ima cijelu vegetacijsku sezonu za razvoj novih korjenčića prije prve zime. U blagim primorskim krajevima moguća je i rana jesenska sadnja ako tlo ostaje toplo, a zima nije surova. Kasnu jesensku sadnju u hladnijim područjima bolje je izbjegavati.

Dan za sadnju trebao bi biti oblačan, miran i bez ekstremne vrućine. Korijenska bala ne smije dugo stajati izložena suncu i suhom vjetru. Ako se sadnja odgađa, biljku treba držati u polusjeni i redovito provjeravati vlagu supstrata. Isušena korijenska bala nakon sadnje teško ponovno prima vodu.

Araukarija najbolje uspijeva na svijetlom mjestu zaštićenom od hladnog, isušujućeg vjetra. Mlade biljke u vrlo toplim područjima mogu imati koristi od lagane zaštite tijekom najtoplijeg dijela dana. Potpuno zasjenjeni kutovi nisu prikladni jer slabe rast i narušavaju oblik krošnje. Važno je odabrati položaj koji se neće znatno promijeniti izgradnjom ili rastom okolnog drveća.

Priprema tla i pravilna tehnika sadnje

Sadna jama treba biti šira od korijenske bale, ali ne i znatno dublja. Prevelika dubina uzrokuje spuštanje biljke nakon slijeganja zemlje i zatrpavanje korijenova vrata. Gornja površina bale treba nakon sadnje ostati u ravnini s okolnim tlom ili neznatno iznad njega. To je osobito važno na težim tlima i mjestima s obilnim oborinama.

Dno jame ne treba puniti debelim slojem šljunka ako voda nema kamo dalje otjecati. Takav sloj ponekad stvara zonu u kojoj se voda zadržava iznad prijelaza između različitih materijala. Mnogo je učinkovitije poboljšati strukturu tla na široj površini ili oblikovati blago povišenu sadnu zonu. Na trajno močvarnom položaju araukariju ne treba saditi.

Biljka se iz posude vadi pažljivo, pridržavajući korijensku balu, a ne povlačenjem za deblo. Čvrsto spiralno korijenje na rubu bale može se vrlo nježno razrahliti bez grubog kidanja. Ako je korijen zdravo raspoređen, nepotrebno zadiranje treba izbjegavati. Araukarija osjetljivo reagira na velika oštećenja korijena.

Jama se popunjava izvornom zemljom poboljšanom umjerenom količinom zrelog komposta. Previše rahlog i hranjivog supstrata samo u jami može zadržati korijen unutar ograničenog prostora. Zemlja se dodaje postupno i lagano pritišće rukama kako bi se uklonili veliki zračni džepovi. Nakon sadnje biljku treba temeljito zaliti, čak i kada je tlo prethodno bilo vlažno.

Njega nakon sadnje i učvršćivanje biljke

Prvih nekoliko mjeseci potrebno je održavati ravnomjernu vlagu u cijeloj korijenskoj bali. Voda se dodaje polako kako bi prodrla duboko, bez erozije zemlje oko debla. Između zalijevanja površinski sloj smije se blago prosušiti. Trajno natopljeno tlo jednako je opasno kao i dugotrajna suša.

Malč u širokom krugu oko biljke smanjuje isparavanje i ograničava rast korova. Sloj treba biti dovoljno debeo da štiti tlo, ali se mora odmaknuti nekoliko centimetara od debla. Nasipavanje malča u obliku stošca uz koru zadržava vlagu na osjetljivom mjestu. Površinu malča dobro je povremeno provjeriti i rastresti ako se zbije.

Kolac je potreban samo na izrazito vjetrovitim položajima ili kada je korijenska bala nestabilna. Vez mora biti širok, mekan i dovoljno labav da dopušta malo prirodnog pomicanja debla. Potpuno nepomično stablo sporije razvija mehaničku čvrstoću. Potporu treba redovito pregledavati i ukloniti čim se biljka ukorijeni.

Mlada araukarija ne zahtijeva snažnu prihranu odmah nakon sadnje. Visoke koncentracije mineralnih soli mogu oštetiti nježne, novoformirane korjenčiće. Prve sezone važniji su voda, zrak u tlu i zaštita od ekstremnih temperatura. Blaga organska prihrana može se uvesti tek kada biljka pokaže stabilan novi rast.

Razmnožavanje sjemenom i ograničenja reznica

Sjeme araukarije najbolje klija dok je svježe jer brzo gubi sposobnost klijanja. Treba ga nabaviti od pouzdanog izvora i posijati što prije nakon dozrijevanja. Puno, čvrsto sjeme ima veće izglede za uspjeh od laganih i smežuranih sjemenki. Do sjetve se čuva kratko, u hladnim i umjereno vlažnim uvjetima.

Za sjetvu se koristi duboka posuda s propusnim, čistim supstratom. Sjeme se može postaviti uspravno ili blago ukoso, pri čemu dio sjemenke ostaje blizu površine. Supstrat se održava ravnomjerno vlažnim, ali nikada blatnjavim. Toplina i stabilna vlaga potiču klijanje, koje može trajati nekoliko tjedana ili dulje.

Mlade biljke razvijaju osjetljiv središnji korijen pa ih ne treba dugo držati u plitkim posudama. Presađivanje se provodi pažljivo čim je sadnica dovoljno snažna za rukovanje. Korijen se ne smije savijati, skraćivati niti ostavljati izložen zraku. Duboke pojedinačne posude omogućuju pravilniji početni razvoj.

Razmnožavanje reznicama vrlo je zahtjevno i često daje nepravilne biljke. Bočni izboji mogu zadržati vodoravan način rasta umjesto da formiraju uspravno stablo. Reznica uzeta s vršnog izboja mogla bi bolje zadržati prirodan oblik, ali uklanjanje vrha ozbiljno oštećuje matičnu biljku. Zbog toga je sjetva najprihvatljiviji način razmnožavanja za većinu vrtlara.