Sadnja i razmnožavanje carske krune za snažne i dugovječne biljke

Uspjeh uzgoja carske krune u velikoj mjeri određuje način na koji je lukovica posađena još prije početka vegetacije. Velika lukovica treba dovoljno duboko, rahlo i dobro drenirano tlo jer u vlažnim i zbijenim uvjetima lako dolazi do truljenja. Jesenska sadnja omogućuje stvaranje korijena prije zime i osigurava pravilan početak proljetnog razvoja. Razmnožavanje je moguće odvajanjem postranih lukovica ili sjemenom, ali se te dvije metode znatno razlikuju po brzini i praktičnosti.

Odabir mjesta i priprema tla

Za sadnju treba izabrati sunčano ili blago polusjenovito mjesto koje nije izloženo dugotrajnom zadržavanju vode. Idealna je gredica s dubokim, rahlim i hranjivim tlom u kojem se korijen može nesmetano razvijati. Ako se nakon kiše na površini dugo zadržavaju lokve, mjesto nije prikladno bez prethodnog poboljšanja drenaže. Povišena gredica može biti vrlo učinkovito rješenje na teškim tlima.

Tlo se prije sadnje obrađuje dublje od same zone u koju dolazi lukovica. Zbijeni sloj ispod lukovice može zadržavati vodu čak i kada je površina naizgled rahla. Dodavanje zrelog komposta poboljšava strukturu i sposobnost tla da zadržava hranjiva bez stvaranja močvarnih uvjeta. Na izrazito glinastim površinama korisno je umiješati mineralni drenažni materijal.

Mjesto sadnje dobro je odabrati i prema konačnoj visini biljke. Carska kruna može biti znatno viša od većine ranoproljetnih lukovica pa najbolje izgleda u sredini ili stražnjem dijelu mješovitih gredica. Previše izložene položaje treba izbjegavati ako su u vrtu česti jaki proljetni vjetrovi. Stabilno mjesto smanjuje opasnost od lomljenja visokih cvjetnih stabljika.

Pri planiranju skupne sadnje treba ostaviti dovoljno prostora između pojedinih lukovica. Zbijena sadnja otežava cirkulaciju zraka i povećava konkurenciju za vlagu i hranjiva. Osim toga, carska kruna s vremenom može stvarati postrane lukovice pa joj koristi dodatni prostor za širenje. Umjereno razmaknute skupine obično izgledaju prirodnije i omogućuju lakšu dugoročnu njegu.

Pravilna sadnja lukovica

Najpovoljnije vrijeme za sadnju je rana do srednja jesen, kada je tlo još dovoljno toplo za razvoj novog korijena. Ne treba čekati da se zemlja jako ohladi ili natopi kasnojesenskim oborinama. Ranije posađena lukovica može se bolje ukorijeniti prije zime i stabilnije krenuti u proljeće. Ako se lukovice kupe kasnije, treba ih posaditi čim vremenski i zemljišni uvjeti to dopuštaju.

Velike lukovice sade se relativno duboko, najčešće tako da iznad njih ostane sloj zemlje približno dva do tri puta veći od njihove visine. U praksi to često znači dubinu od oko dvadesetak centimetara, ovisno o veličini lukovice i strukturi tla. Na lakšim tlima sadnja može biti nešto dublja, dok se na teškim tlima dodatna pažnja posvećuje drenaži. Premala dubina može povećati temperaturna kolebanja i smanjiti stabilnost visoke stabljike.

Lukovica carske krune ima udubljenje u središnjem dijelu gdje je prethodno rasla stabljika. Zbog straha od zadržavanja vode često se preporučuje položiti lukovicu blago ukoso, tako da se voda ne skuplja u udubljenju. Još važnije je da cijela zona sadnje bude dobro drenirana, jer sam položaj lukovice ne može nadoknaditi trajno mokro tlo. Oko lukovice se zemlja pažljivo raspoređuje bez jakog pritiskanja.

Nakon sadnje tlo se umjereno zalije kako bi se sleglo oko lukovice i uspostavio kontakt između korijenske zone i tla. Zalijevanje ne treba biti pretjerano ako je zemlja već prirodno vlažna. Mjesto se može označiti kako bi se izbjeglo slučajno kopanje tijekom jesenskih ili ranoproljetnih radova. U hladnijim područjima lagani zaštitni sloj organskog materijala može ublažiti nagle temperaturne promjene.

Razmnožavanje postranim lukovicama

Najjednostavnija vegetativna metoda razmnožavanja temelji se na postranim lukovicama koje se razvijaju uz matičnu lukovicu. Najpogodnije vrijeme za njihovo odvajanje je tijekom mirovanja, nakon što se nadzemni dijelovi potpuno osuše. Biljku treba pažljivo iskopati širokim zahvatom kako se velike i krhke lukovice ne bi presjekle lopatom. Nakon vađenja može se jasno vidjeti koje se mlade lukovice mogu odvojiti bez nasilnog lomljenja.

Odvajaju se samo dobro oblikovane postrane lukovice koje imaju zdravo, čvrsto tkivo. Vrlo sitne lukovice mogu ostati uz matičnu biljku još jednu sezonu ako nema potrebe za presađivanjem. Oštećene dijelove treba pregledati i ukloniti ako pokazuju znakove truleži. Zdrave odvojene lukovice najbolje je ponovno posaditi bez dugotrajnog skladištenja.

Mlade lukovice sade se u rahlo i propusno tlo na dubinu prilagođenu njihovoj veličini. Ne treba očekivati da će vrlo male lukovice procvjetati već sljedeće godine. Najprije moraju razviti dovoljno lisne mase i povećati svoje hranjive pričuve. Uz dobru njegu tijekom nekoliko vegetacijskih sezona postupno dosežu veličinu potrebnu za stvaranje cvjetne stabljike.

Vegetativno razmnožavanje ima veliku prednost jer potomstvo zadržava karakteristike matične biljke. To je posebno važno kod vrtnih kultivara s određenom bojom, visinom ili oblikom cvijeta. Postupak je također mnogo brži od uzgoja iz sjemena. Za kućne vrtove zato je odvajanje postranih lukovica najpraktičniji način povećavanja broja biljaka.

Razmnožavanje sjemenom i njega mladih biljaka

Razmnožavanje sjemenom moguće je, ali zahtijeva znatno više vremena i strpljenja. Sjeme se skuplja kada se sjemene čahure potpuno razviju i počnu sazrijevati. Najbolje rezultate obično daje svježe sjeme koje nije dugo skladišteno u toplim i suhim uvjetima. Budući da biljke iz sjemena nisu uvijek potpuno jednake roditeljskom primjerku, metoda je zanimljiva prije svega za uzgoj većeg broja biljaka ili eksperimentiranje.

Sjeme se može posijati u posude ili pripremljenu gredicu s propusnim supstratom. Prirodna izmjena hladnih i toplih razdoblja može pomoći pokretanju procesa klijanja. Nicanje ne mora biti istodobno, pa se posude ne smiju prerano odbaciti ako se prve godine pojavi samo dio biljčica. Supstrat se održava umjereno vlažnim, ali nikada trajno natopljenim.

Mlade biljke u početnim godinama stvaraju vrlo male podzemne lukovice i skromnu lisnu masu. Svaka vegetacijska sezona služi ponajprije povećavanju veličine lukovice. Lišće se mora ostaviti da prirodno završi ciklus jer prerano rezanje snažno usporava razvoj. Redovita, ali umjerena prihrana i dobra osvijetljenost postupno dovode biljke do cvjetne zrelosti.

Od sjetve do prve ozbiljne cvatnje može proći nekoliko godina, zbog čega ova metoda nije prikladna za vrtlare koji očekuju brz rezultat. Ipak, uzgoj iz sjemena pruža mogućnost dobivanja velikog broja biljaka uz mali početni trošak. Također omogućuje detaljno praćenje cijelog razvojnog ciklusa carske krune. Za uspjeh su presudni strpljenje, dobra drenaža i pažljiva višegodišnja njega mladih lukovica.