Sadnja i razmnožavanje Burkwoodova osmantusa u vrtu

Uspješna sadnja Burkwoodova osmantusa počinje mnogo prije nego što se sadnica izvadi iz posude. Potrebno je odabrati zaštićen položaj, pripremiti dovoljno široko područje tla i planirati prostor za buduću veličinu krošnje. Dobro posađena biljka brže se ukorjenjuje, lakše podnosi sušna razdoblja i razvija ravnomjerniji oblik. Razmnožavanje je sporiji postupak, ali uz pravilno odabrane izboje, stabilnu vlagu i dovoljno strpljenja može dati kvalitetne mlade biljke.

Priprema položaja i tla prije sadnje

Položaj treba imati dovoljno svjetla, ali i određenu zaštitu od jakih zimskih vjetrova. Sunce potiče gust rast i bogatiju cvatnju, dok lagana polusjena može biti korisna u vrlo toplim krajevima. Niske udoline u kojima se zadržava hladan zrak i voda nisu dobar izbor. Na takvim mjestima raste opasnost od zimskih oštećenja i propadanja korijena.

Prije kopanja sadne jame treba procijeniti strukturu i odvodnju tla. Jednostavna provjera može se napraviti tako da se iskopana rupa napuni vodom i promatra koliko se brzo prazni. Ako voda ostaje dulje vrijeme, potrebno je poboljšati šire područje ili odabrati povišeni položaj. Sam sloj šljunka na dnu duboke jame često ne rješava problem jer voda i dalje ostaje zarobljena u okolnoj glini.

Sadna jama treba biti osjetno šira od korijenske bale, ali ne dublja od njezine visine. Širi otvor olakšava mladom korijenu prodor u okolno tlo i smanjuje početni otpor zbijenih slojeva. Dno jame treba ostaviti stabilnim kako se biljka nakon sadnje ne bi spustila preduboko. Korijenov vrat mora ostati u razini okolnog tla ili neznatno iznad nje na težim zemljištima.

Iskopanu zemlju možeš poboljšati umjerenom količinom zrelog komposta, osobito ako je siromašna organskom tvari. Ne treba stvarati izrazito bogat, mekan džep potpuno različit od tla koje ga okružuje. Korijen se najbolje razvija kada prijelaz između sadne jame i okolice nije nagao. Svježi stajski gnoj, jaka mineralna gnojiva i nerazgrađen organski materijal ne smiju doći u dodir s korijenom.

Pravilan postupak sadnje

Sadnicu u posudi dobro je zaliti nekoliko sati prije sadnje kako bi korijenova bala bila ravnomjerno vlažna. Suha bala teško prima vodu nakon što se jednom smjesti u tlo, osobito ako je tresetni supstrat jako isušen. Biljku treba pažljivo izvaditi držeći posudu, a ne povlačeći je za grane. Ako je korijen gusto obavio rubove, vanjski sloj može se nježno razrahliti prstima.

Grm se postavlja u sredinu jame i provjerava se njegova dubina iz više smjerova. Gornja površina bale ne smije biti zatrpana debelim slojem zemlje jer to smanjuje prozračnost uz bazu biljke. Jamu treba postupno ispunjavati zemljom, lagano je pritiskujući rukama kako bi se uklonili veći zračni džepovi. Pretjerano gaženje sabija tlo i poništava učinak prethodna rahljenja.

Nakon zatrpavanja oblikuje se plitak zaljevni rub oko vanjskog dijela korijenske zone. Biljku treba odmah obilno zaliti kako bi se zemlja slegnula uz korijen i osigurala dobar kontakt. Ako se nakon zalijevanja pojave udubljenja, dodaje se još malo zemlje bez zatrpavanja korijenova vrata. Završni sloj malča smanjuje isparavanje, ali se ostavlja nekoliko centimetara slobodna prostora oko baze izboja.

Visoke ili nestabilne sadnice mogu privremeno trebati kolac, osobito na vjetrovitim položajima. Vezivo mora biti široko i elastično kako ne bi oštetilo koru pri pomicanju biljke. Kolac se postavlja tako da stabilizira korijenovu balu, ali dopušta blago gibanje krošnje koje potiče jačanje debla i grana. Potporu treba redovito provjeravati i ukloniti čim se korijen dovoljno učvrsti.

Razmnožavanje reznicama

Najčešći način vegetativnog razmnožavanja jest uzimanje poluodrvenjelih reznica tijekom ljeta. Biraju se zdravi izboji tekuće godine koji su pri vrhu još savitljivi, a pri bazi već počinju odrvenjavati. Reznice ne treba uzimati s biljaka koje pokazuju znakove bolesti, ozbiljna nedostatka vode ili napada štetnika. Najbolji je jutarnji termin, kada su tkiva dobro opskrbljena vlagom.

Svaka reznica može biti duga približno desetak centimetara i treba sadržavati nekoliko zdravih koljenaca. Donji listovi se uklanjaju, dok se gornji mogu djelomično skratiti ako je lisna površina velika. Rez pri bazi izvodi se čistim, oštrim nožem neposredno ispod koljenca. Sredstvo za poticanje ukorjenjivanja nije uvijek nužno, ali može povećati ujednačenost i brzinu stvaranja korijena.

Supstrat treba biti sterilan, prozračan i sposoban zadržati umjerenu vlagu bez zasićenja vodom. Mješavina materijala za sjetvu s perlitom ili krupnijim pijeskom obično daje dobru ravnotežu zraka i vode. Reznice se umeću dovoljno duboko da budu stabilne, a supstrat se lagano pritisne oko njihove baze. Posuda mora imati slobodne odvodne otvore jer stajaća voda brzo uzrokuje truljenje.

Visoka vlažnost zraka smanjuje gubitak vode dok reznice još nemaju razvijen korijen. Može se upotrijebiti prozirni pokrov, ali ga treba redovito prozračivati kako se ne bi razvile gljivične bolesti. Posudu je najbolje držati na svijetlom mjestu bez izravna podnevnog sunca i velikih temperaturnih kolebanja. Ukorjenjivanje može potrajati, pa reznice ne treba često izvlačiti radi provjere jer se mladi korjenčići lako oštećuju.

Njega mladih biljaka i presađivanje

Ukorijenjene reznice treba postupno privikavati na nižu vlažnost zraka prije uklanjanja pokrova. Proces se provodi otvaranjem pokrova na sve dulje razdoblje tijekom nekoliko dana. Nagla promjena može izazvati venuće čak i kada je korijen već počeo rasti. Supstrat se održava blago vlažnim, ali se između zalijevanja njegov gornji sloj smije malo prosušiti.

Kada mlada biljka razvije stabilan korijenov sustav, presađuje se u pojedinačnu posudu s kvalitetnim propusnim supstratom. Posuda ne treba biti prevelika jer velik volumen stalno vlažne zemlje usporava prozračivanje korijena. Nakon presađivanja biljku treba nekoliko dana držati u zaklonjenu svjetlu i bez jakog vjetra. Prihrana se započinje tek kada se primijeti novi rast koji potvrđuje da se korijen prilagodio.

Prvu zimu mlade biljke najbolje je provesti u hladnom, svijetlom i zaštićenom prostoru bez jakog smrzavanja. Previše topao smještaj potiče slab i izdužen rast, osobito uz nedostatak zimskog svjetla. Zalijevanje treba biti štedljivo, ali se korijenova bala ne smije potpuno osušiti. Dobra cirkulacija zraka važna je kako bi se spriječile plijesni i propadanje nježnih izboja.

Na stalno mjesto mladi se grm sadi kada ima dobro oblikovanu korijenovu balu i nekoliko snažnih grana. Najsigurnije vrijeme obično je proljeće, jer biljka tada ima cijelu sezonu za ukorjenjivanje prije zime. Nakon sadnje potrebno je dosljedno zalijevanje, malčiranje i zaštita od jakog vjetra. Pravilna početna njega mnogo je važnija od brze gnojidbe jer snažan korijen predstavlja temelj budućeg rasta.