Vodena salata tropska je biljka koja ne podnosi mraz i ne može sigurno prezimiti na otvorenom u područjima s hladnim zimama. Već pri dugotrajnim niskim temperaturama rast se zaustavlja, korijenje slabi, a listovi počinju žutjeti i truljeti. Za očuvanje biljke potrebno je na vrijeme odabrati zdrave rozete i premjestiti ih u zagrijan, dobro osvijetljen unutarnji prostor. Uspjeh prezimljavanja ovisi o ravnoteži između topline, svjetla, kvalitete vode i umjerene prihrane.
Priprema za unošenje prije zahlađenja
Biljke namijenjene prezimljavanju treba odabrati dok su još u punoj kondiciji. Najbolji su srednje veliki primjerci s čvrstim središtem, zdravim listovima i razgranatim korijenjem. Vrlo stare rozete teže se prilagođavaju promjeni uvjeta. Sitni izdanci mogu biti osjetljivi, ali se nekoliko dobro razvijenih mladih biljaka često uspješno sačuva.
Unošenje treba obaviti prije nego što noćne temperature počnu redovito padati ispod približno 12 do 15 °C. Čekanje prvog mraza gotovo uvijek dovodi do ozbiljnih oštećenja. Hladno oštećeno tkivo može izgledati prihvatljivo odmah nakon unošenja, ali se raspada tijekom sljedećih dana. Pravodobno premještanje zato je znatno važnije od kasnijeg tretiranja.
Prije unošenja biljke treba pažljivo pregledati zbog lisnih uši, puževa, jaja kukaca i znakova truleži. Vanjske listove s većim oštećenjima bolje je ukloniti. Korijenje se može nježno isprati u vodi iste temperature kako bi se uklonio mulj i organski otpad. Rozetu ne treba dugo potapati niti snažno trljati.
Odabrane biljke korisno je smjestiti u zasebnu karantensku posudu. Tako se sprječava unošenje štetnika u akvarij s ribama ili drugim osjetljivim organizmima. Karantena omogućuje promatranje reakcije na unutarnje uvjete i uklanjanje slabih primjeraka. Tek stabilne biljke treba rasporediti u konačni zimski spremnik.
Više članaka na ovu temu
Uvjeti u zimskom spremniku
Zimski spremnik mora imati dovoljno široku površinu jer vodena salata najveći dio prostora zauzima vodoravno. Dubina vode nije presudna, ali veći volumen pruža stabilniju temperaturu i kemijski sastav. Plitke posude brže se hlade, pregrijavaju i nakupljaju otopljene soli. Spremnik treba biti postavljen dalje od hladnog prozorskog stakla i propuha.
Temperaturu vode najbolje je održavati između približno 22 i 26 °C. Grijač s termostatom olakšava održavanje stabilnosti u hladnim prostorijama. Nagla kolebanja između dana i noći mogu biti štetnija od stalne, malo niže temperature. Termometar treba postaviti tako da se vrijednosti mogu redovito provjeravati.
Umjetna rasvjeta gotovo je uvijek potrebna jer je zimsko dnevno svjetlo kratko i slabo. Svjetiljka treba ravnomjerno obasjavati cijelu površinu bez pregrijavanja listova. Uobičajeno je osigurati približno deset do dvanaest sati svjetla, a trajanje se prilagođava reakciji biljaka. Pretjerano dugo osvjetljenje može potaknuti alge bez vidljivog poboljšanja rasta.
Iznad vode treba osigurati umjereno topao i relativno vlažan zrak, ali bez kapanja kondenzata. Potpuno zatvoren poklopac često stvara kapljice koje padaju u središte rozeta. Otvoren ili djelomično prozračen spremnik obično je sigurniji. Ako je zrak vrlo suh, važnije je izbjeći blizinu radijatora nego prskati listove.
Više članaka na ovu temu
Zimska njega i kontrola rasta
Tijekom zime rast je obično sporiji nego ljeti, čak i uz grijanje i rasvjetu. Biljke ne treba prisiljavati na brz razvoj velikim količinama gnojiva. Umjerena prihrana dovoljna je samo kada novi listovi postanu blijedi ili se rast vidljivo zaustavi zbog nedostatka hranjivih tvari. Prekomjerna gnojidba u zatvorenoj posudi brzo dovodi do algi.
Vodu treba redovito djelomično mijenjati kako bi se uklonili nakupljeni otpadni spojevi. U malom spremniku izmjena manjeg dijela vode svakih jedan do dva tjedna često daje dobre rezultate. Nova voda mora biti pripremljena i temperaturno usklađena. Velike, nagle izmjene mogu izazvati gubitak korijena i zastoj.
Požutjele vanjske listove treba uklanjati prije nego što se potpuno raspadnu. Zdravo središte rozete mora ostati netaknuto. Ako se pojave mekane smeđe površine, biljku treba odmah odvojiti i smanjiti vlagu na listovima. Brza reakcija sprječava širenje truleži na druge primjerke.
Broj biljaka treba držati pod kontrolom čak i tijekom zime. U dobrim uvjetima vodena salata može nastaviti stvarati bočne izdanke i prekriti cijeli spremnik. Pregusta skupina smanjuje dostupnost svjetla i povećava kondenzaciju između listova. Bolje je sačuvati manji broj snažnih rozeta nego velik broj slabih biljaka.
Povratak u vanjsko jezerce u proljeće
Biljke se ne smiju vraćati na otvoreno čim se pojavi nekoliko toplih dana. Potrebno je pričekati da se voda u jezercu stabilno zagrije i da prođe opasnost od hladnih noći. U mnogim područjima to se događa tek krajem proljeća. Točan trenutak ovisi o lokalnoj klimi, dubini jezerca i položaju.
Prije premještanja korisno je usporediti temperaturu i pH-vrijednost unutarnje i vanjske vode. Velike razlike treba ublažiti postupnom prilagodbom. Biljke se mogu nekoliko sati držati u posudi koja pluta u jezercu, uz postupno dodavanje jezerske vode. Takav postupak smanjuje šok korijena.
Na vanjsko sunce treba ih privikavati postupno. Biljke uzgojene pod umjetnom rasvjetom mogu izgorjeti nakon samo nekoliko sati snažnog podnevnog sunca. Prvih dana treba ih držati u polusjeni ili zaklonjenom dijelu jezerca. Izlaganje se zatim povećava kako novi listovi postaju prilagođeniji.
Nakon povratka može doći do privremenog gubitka dijela starog korijenja ili vanjskih listova. To nije nužno znak propadanja ako središte ostaje čvrsto i pojavljuju se novi korjenčići. Biljke tijekom tog razdoblja ne treba pretjerano gnojiti. Stabilna toplina, mirna voda i postupna prilagodba najvažniji su za ponovni početak snažnog rasta.
