Prezimljavanje metličaste gipsofile u vrtu i posudama

Metličasta gipsofila pripada otpornim trajnicama i u prikladnom tlu može podnijeti vrlo hladne zime. Najveću opasnost obično ne predstavlja mraz, nego kombinacija niske temperature i dugotrajno mokre zemlje. Priprema za zimu zato se temelji na pravilnom završetku vegetacije, umjerenoj rezidbi i očuvanju dobre drenaže oko korijena. Biljke uzgojene u posudama zahtijevaju više zaštite jer se njihov korijen hladi brže nego korijen u vrtnoj zemlji.

Priprema biljke u kasno ljeto i jesen

Nakon glavne cvatnje treba ukloniti ocvale vrhove i slomljene stabljike. Zdravi zeleni dijelovi ne režu se odmah potpuno do tla jer još sudjeluju u stvaranju rezervnih tvari. Biljka tijekom kasnog ljeta i rane jeseni pohranjuje energiju u korijen za sljedeću sezonu. Preuranjeno potpuno uklanjanje nadzemnog dijela može oslabiti proljetni rast.

Prihranu bogatu dušikom treba prekinuti dovoljno rano prije jesenskih zahlađenja. Kasna dušična gnojidba potiče mekan rast koji ne stigne sazrijeti prije mraza. Ako je potrebna jesenska prihrana, koristi se samo umjerena količina hranjiva bez poticanja novih izboja. U većini plodnih vrtnih tala dodatna jesenska gnojidba uopće nije potrebna.

Zalijevanje se postupno smanjuje kako temperature padaju i biljka usporava rast. Ipak, korijen ne bi trebao ući potpuno isušen u zimu, osobito nakon duge suhe jeseni. Jedno dubinsko zalijevanje prije smrzavanja tla može biti korisno ako nije bilo kiše. Zalijevanje se ne provodi ako je zemlja već vlažna ili slabo propusna.

Područje oko biljke treba očistiti od trulih listova, korova i ostataka cvatova. Vlažan biljni otpad može zadržavati vodu uz bazu i služiti kao zaklon štetnicima. Čisto, prozračno tlo brže se suši nakon jesenskih kiša. Pri čišćenju treba izbjegavati duboko kopanje koje bi moglo ozlijediti korijen.

Prezimljavanje biljaka u vrtu

Nakon što mraz uništi nadzemne dijelove, suhe stabljike mogu se skratiti na desetak do petnaest centimetara. Kratki ostaci pomažu označiti mjesto biljke i donekle zadržavaju snijeg. U područjima s vrlo vlažnim zimama mogu se rezati još niže kako se truli dijelovi ne bi nakupljali. Rez se izvodi čistim škarama po suhom vremenu.

Odrasloj biljci u dobro dreniranom tlu obično nije potreban debeo zimski pokrov. Previše organskog materijala može zadržati vlagu i potaknuti truljenje korijenova vrata. Ako su zime hladne, a snježni pokrivač nepouzdan, može se dodati tanak sloj suhih grančica ili laganog materijala. Pokrov se ne smije čvrsto zbiti preko središta biljke.

Mlade biljke posađene iste godine osjetljivije su jer još nemaju dubok i snažan korijen. Njih je korisno zaštititi nakon što se tlo ohladi, ali prije najjačih mrazova. Lagani sloj suhog lišća može se prekriti grančicama kako ga vjetar ne bi odnio. U proljeće se zaštita uklanja postupno, čim prođe opasnost od dugotrajnih hladnoća.

Na teškom tlu važnije je odvesti višak vode nego dodavati toplinsku zaštitu. Mali odvodni kanali, uzdignuti rub gredice ili dodatni mineralni sloj mogu smanjiti zimsku vlagu. Voda se ne smije slijevati prema središtu biljke s krova, staze ili višeg dijela vrta. Ako se problem ponavlja, položaj dugoročno nije prikladan za ovu vrstu.

Prezimljavanje u posudama

Korijen u posudi izložen je većim temperaturnim oscilacijama nego korijen posađen u zemlju. Zidovi posude mogu se potpuno ohladiti, a supstrat se tijekom dana odmrzavati i ponovno smrzavati. Takve promjene oštećuju korijen i smanjuju zimsku otpornost biljke. Posudu je zato potrebno premjestiti na zaklonjeno mjesto uz zid kuće ili u hladan, negrijan prostor.

Spremnik mora imati dovoljno velike odvodne otvore koji tijekom zime ostaju prohodni. Posudu ne treba ostavljati u podlošku napunjenom vodom. Korisno ju je podignuti na nogice, drvene letvice ili stabilne podmetače kako bi voda slobodno otjecala. Materijal posude također mora biti otporan na smrzavanje i širenje vlažnog supstrata.

Bočne strane mogu se omotati izolacijskim materijalom, jutom ili slojem suhog lišća smještenim unutar zaštitne ograde. Sama biljka ne treba boraviti u toploj prostoriji jer joj je zimsko mirovanje prirodno potrebno. Idealno je hladno mjesto s temperaturom oko ili malo iznad točke smrzavanja. Prostor mora imati barem minimalnu ventilaciju kako bi se spriječila plijesan.

Supstrat u posudi zimi treba biti samo blago vlažan. Biljku se povremeno provjerava i zalijeva malom količinom vode kada se zemlja gotovo potpuno osuši. Zalijevanje se provodi tijekom razdoblja bez mraza, najbolje ujutro. Stalno mokar supstrat u hladnim uvjetima najbrži je put prema propadanju korijena.

Proljetno buđenje i oporavak

Zimski pokrov uklanja se postupno kada se tlo počne zagrijavati. Ako se ostavi predugo, oko baze se zadržava vlaga i mladi izboji mogu izrasti blijedi te mekani. Suhe stabljike režu se do zdravog tkiva prije snažnog početka vegetacije. Pri tome treba paziti na pupove koji se mogu nalaziti vrlo blizu površine.

Pojava novih izboja može biti nešto kasnija nakon hladne zime. Ne treba prerano zaključiti da je biljka propala i iskopavati korijen. Tlo se lagano očisti kako bi se provjerilo postoji li čvrsto, zdravo tkivo u središtu. Ako je baza čvrsta i bez neugodnog mirisa, biljci treba dati još vremena.

Proljetno zalijevanje započinje umjereno, u skladu s količinom oborina. Hladno tlo troši vodu sporije, pa preobilno zalijevanje može izazvati trulež upravo u trenutku buđenja. Prihrana se provodi tek kada se pojavi aktivan novi rast. Mala količina komposta ili uravnoteženog gnojiva obično je dovoljna.

Biljke iz posuda postupno se iznose na jače svjetlo i otvoreniji položaj. Naglo izlaganje iz toplijeg zaklona jakom suncu i hladnom vjetru može oštetiti mlade izboje. Tijekom nekoliko dana povećava se vrijeme provedeno na otvorenom. Kada prođe opasnost od jakog mraza, posuda se vraća na stalno sunčano mjesto.