Livingstonova tratinčica se u većini vrtova uzgaja kao jednogodišnja biljka, jer ne podnosi mraz i dugotrajnu zimsku vlagu. Ipak, u zaštićenim uvjetima moguće je pokušati sačuvati odabrane primjerke do sljedeće sezone. Najveći izazovi tijekom zime su manjak svjetla, previše vode i niska temperatura. Uspješno prezimljavanje traži suhoću, svijetao prostor i vrlo pažljivo zalijevanje.
Kada biljku pripremiti za zimu
Priprema počinje prije prvih mrazova. Biljku ne treba ostaviti vani dok se noćne temperature naglo spuste. Hladan i mokar supstrat može oštetiti korijen i prije vidljivog smrzavanja. Pravodobno premještanje povećava šansu za preživljavanje.
Najbolje je odabrati zdrave i kompaktne primjerke. Slabe, bolesne ili jako izdužene biljke teže prezimljuju. One često propadaju zbog manjka svjetla i stresa. Zdrava biljka s dobrim korijenom mnogo je bolji kandidat.
Prije unošenja treba pregledati listove, izboje i površinu supstrata. Štetnici se lako unesu u zatvoren prostor. Lisne uši, tripsi i grinje mogu se brzo proširiti na druge biljke. Sumnjive dijelove treba ukloniti prije premještanja.
Biljku je korisno lagano prikratiti ako je previše razrasla. Time se smanjuje isparavanje i olakšava smještaj u zatvorenom prostoru. Rez ne smije biti pretjerano jak jer biljka treba dovoljno lisne mase. Umjereno oblikovanje najbolji je kompromis.
Više članaka na ovu temu
Prostor za prezimljavanje
Prostor mora biti što svjetliji. Prozorska daska s mnogo zimskog svjetla bolja je od tamne garaže. Manjak svjetla uzrokuje izduživanje i slabljenje izboja. Biljka tada gubi kompaktan oblik i postaje osjetljivija.
Temperatura treba biti hladnija, ali iznad smrzavanja. Previše topao prostor potiče rast u razdoblju kada svjetla nema dovoljno. Takav rast obično je slab i blijed. Umjerena hladnoća pomaže biljci da miruje.
Vlažan podrum nije dobar izbor. U takvom prostoru supstrat se sporo suši, a gljivične bolesti se lakše razvijaju. Prozračnost je gotovo jednako važna kao svjetlo. Povremeno provjetravanje smanjuje rizik od plijesni.
Posuda ne smije stajati izravno na vrlo hladnom betonu. Hladnoća odozdo može oštetiti korijen. Podložak, drvena podloga ili izolacijski sloj mogu pomoći. Važno je da voda nakon zalijevanja ipak može slobodno otjecati.
Zimsko zalijevanje i njega
Tijekom zime zalijevanje mora biti vrlo rijetko. Biljka troši manje vode jer sporije raste. Supstrat treba biti gotovo suh prije novog zalijevanja. Stalna vlaga najčešći je razlog zimskog propadanja.
Voda se dodaje u maloj količini i izravno u supstrat. Listove i izboje ne treba močiti. U hladnijem prostoru vlaga se dugo zadržava na površini. To povećava opasnost od truleži i plijesni.
Prihrana se tijekom prezimljavanja ne provodi. Biljka nema uvjete za snažan rast i ne može iskoristiti hranjiva. Gnojidba u tom razdoblju može potaknuti neželjene mekane izboje. S prihranom se čeka proljetno buđenje.
Redoviti pregled ostaje važan i zimi. Suhe listove treba ukloniti, a sumnjive izboje odrezati. Ako se pojave štetnici, treba reagirati odmah. U zatvorenom prostoru mali problem brzo postaje velik.
Proljetno buđenje i povratak van
U proljeće se zalijevanje postupno povećava. Biljka se ne smije naglo natopiti nakon zimskog mirovanja. Prvo treba pratiti počinje li stvarati nove izboje. Tek tada se uvodi malo aktivnija njega.
Presađivanje u svjež supstrat može pomoći nakon zime. Stari supstrat može biti zbijen, zasoljen ili osiromašen. Prilikom presađivanja treba ukloniti trule ili osušene dijelove korijena. Novi supstrat mora ostati vrlo propustan.
Privikavanje na vanjske uvjete mora biti postupno. Biljka iz zatvorenog prostora osjetljiva je na jako sunce i hladan vjetar. Prvih dana treba stajati u svijetloj sjeni ili zaštićenom položaju. Nakon toga se postupno premješta na jače sunce.
Unatoč pažnji, prezimljavanje nije uvijek uspješno. Zato je korisno istodobno planirati sjetvu novih biljaka. Mlade biljke često daju bolji i bujniji cvat od prezimljenih primjeraka. Prezimljavanje je zanimljiv pokušaj, ali nova sjetva ostaje najpouzdanija metoda.
