Bowdenova nerina može prezimjeti na otvorenom samo ako su tlo i položaj dovoljno povoljni. Njezina otpornost ne ovisi samo o temperaturi, nego i o količini zimske vlage oko lukovice. Suha hladnoća često je manje opasna od blage, ali mokre zime. Uspješno prezimljavanje zato se temelji na zaklonu, drenaži i pravilnom smanjenju njege nakon završetka rasta.
Priprema biljke za zimu
Priprema za zimu počinje već nakon cvatnje. Cvjetne stapke se uklanjaju kada ocvatu, ali se listovi ostavljaju. Listovi nastavljaju hraniti lukovicu i ne smiju se prerano rezati. Samo potpuno suhi ili bolesni dijelovi uklanjaju se ranije.
Zalijevanje se postupno smanjuje kako se rast usporava. Biljka ne treba poticaj na novi mekani rast pred hladno razdoblje. Previše vode i hraniva u kasnu sezonu može smanjiti otpornost. Lukovica mora ući u zimu zrela i čvrsta.
Gnojidba se ne provodi kasno u jesen. Osobito treba izbjegavati dušična gnojiva. Ona potiču nježno tkivo koje lošije podnosi hladnoću. Ako se prihrana radi nakon cvatnje, mora biti blaga i završena prije pravog zahlađenja.
Površinu tla treba očistiti od trulih ostataka. Vlažni biljni materijal uz vrat lukovice povećava rizik od gljivičnih infekcija. Tanki sloj mineralnog malča može pomoći u održavanju suše površine. Debeli organski malč koristi se samo oprezno i ne smije pritiskati lukovicu.
Više članaka na ovu temu
Prezimljavanje u vrtu
U blažim područjima Bowdenova nerina može ostati u vrtu tijekom cijele godine. Najbolje prezimljuje uz sunčan zid, na povišenoj gredici ili u kamenjaru. Takva mjesta omogućuju brzo otjecanje vode i dodatnu toplinu. Biljka je osjetljivija na mokro tlo nego na kratkotrajnu hladnoću.
U kontinentalnim krajevima treba procijeniti mikroklimu vrta. Ako se tlo zimi smrzava duboko i dugo ostaje mokro, lukovice su u opasnosti. U takvim uvjetima bolji je uzgoj u posudama. Vrtna sadnja moguća je samo na posebno toplim i zaklonjenim mjestima.
Zaštitni pokrov može se koristiti nakon što se tlo ohladi. Suho lišće, smrekove grane ili prozračan sloj slame mogu ublažiti temperaturne oscilacije. Pokrov ne smije biti mokar i zbijen. Ako zadržava vodu, čini više štete nego koristi.
U proljeće se zaštita uklanja postupno. Predugo zadržavanje pokrova može potaknuti plijesan i izdužen slab rast. Biljka treba svjetlo čim krene vegetacija. Nakon uklanjanja pokrova provjerava se stanje tla i lukovica.
Više članaka na ovu temu
Prezimljavanje u posudama
Posude su praktične jer se mogu premjestiti u kontrolirane uvjete. Najbolje ih je držati u hladnom, svijetlom i suhom prostoru gdje temperatura ne pada prenisko. Hladan staklenik, negrijana veranda ili zaštićena garaža s dovoljno svjetla mogu biti prikladni. Potpuno taman prostor nije idealan ako biljka još ima listove.
Zalijevanje tijekom zime mora biti vrlo oskudno. Supstrat se smije gotovo potpuno prosušiti, ali lukovica ne smije dugotrajno dehidrirati. Mala količina vode dodaje se samo kada je potrebno. Nikada se ne zalijeva obilno neposredno prije jakog mraza.
Posuda ne smije stajati izravno na hladnom betonu ako postoji opasnost od smrzavanja korijena. Može se podignuti na drvenu podlogu ili izolacijski materijal. Vanjska strana posude može se zaštititi jutom ili drugim prozračnim materijalom. Važno je štititi korijen, ali ne zatvarati vlagu.
U proljeće se posuda postupno vraća na otvoreno. Nagli prijelaz iz zaklona na jako sunce i vjetar može stresirati biljku. Prvih nekoliko dana najbolje je odabrati zaštićen položaj. Nakon prilagodbe biljka se premješta na puno sunce.
Najčešće zimske pogreške
Najopasnija pogreška je ostavljanje lukovice u mokroj posudi bez zaklona. Kiša može danima natapati supstrat, osobito ako je podložak pun vode. Korijen tada gubi zrak i počinje propadati. Hladnoća dodatno usporava oporavak.
Druga pogreška je prerano rezanje zelenih listova. Biljka tada ne uspije završiti stvaranje rezervi. Sljedeće sezone može dati slabije listove ili uopće ne cvjetati. Listovi se uklanjaju tek kada prirodno požute i osuše se.
Treća pogreška je pretjerano topao zimski smještaj. Ako je biljka u grijanoj prostoriji, može krenuti u slab i izdužen rast. Takav rast troši lukovicu i nije kvalitetan. Bolji je hladan, svijetao i suh prostor.
Četvrta pogreška je debeli, mokri organski malč. Iako izgleda zaštitno, može zadržati vlagu upravo tamo gdje je najopasnija. Kod Bowdenove nerine pokrov mora biti prozračan. Zimska zaštita treba čuvati lukovicu od ekstremne hladnoće, ali ne smije stvarati vlažan džep.
