Svatko tko uzgaja azijske ljiljane prije ili kasnije se susretne s izazovima koje donose različite bolesti i gladni štetnici. Ključ uspješne borbe leži u prevenciji i redovitom pregledu biljaka, po mogućnosti svakih nekoliko dana tijekom proljeća. Ako primijetiš problem na vrijeme, često su dovoljne blage mjere da se spriječi veća šteta na cijelom nasadu. Zdrava biljka u dobro dreniranom tlu prirodno je otpornija, ali i najnjegovaniji ljiljani ponekad trebaju tvoju stručnu pomoć.
Siva plijesan jedna je od najčešćih gljivičnih bolesti koja se manifestira kao smeđe mrlje na lišću i cvjetovima. Ova bolest se brzo širi u uvjetima visoke vlage i loše cirkulacije zraka, stoga je razmak između biljaka presudan. Čim uočiš prve simptome, ukloni zaražene dijelove i uništi ih, ali nipošto ih nemoj stavljati u kompost. Zaštitna prskanja prirodnim fungicidima na bazi bakra ili sumpora mogu pomoći u suzbijanju daljnjeg širenja ove neugodne infekcije.
Virusne bolesti predstavljaju ozbiljniju prijetnju jer za njih, nažalost, nema učinkovitog lijeka jednom kada biljka oboli. Simptomi uključuju mozaične mrlje na listovima, kržljav rast ili deformirane cvjetove koji gube svoju tipičnu formu. Viruse najčešće prenose lisne uši, pa je suzbijanje tih kukaca ujedno i najbolja preventivna mjera za tvoj vrt. Ako posumnjaš na virusnu infekciju, najbolje je cijelu biljku iskopati i ukloniti kako bi zaštitio ostale zdrave primjerke u blizini.
Crveni ljiljanov hrušt najpoznatiji je i najagresivniji štetnik koji može u kratkom roku potpuno uništiti tvoj trud. Ovi jarko crveni kukci i njihove proždrljive ličinke hrane se lišćem, ostavljajući za sobom samo gole stabljike. Najbolji način suzbijanja u manjim vrtovima je ručno sakupljanje odraslih jedinki i njihovo uništavanje prije polaganja jaja. Ako je najezda velika, razmisli o primjeni ekoloških insekticida na bazi neema koji su manje štetni za pčele i korisne kukce.
Puževi i tlo-nastanjujući štetnici također mogu uzrokovati značajnu štetu, posebno na mladim izbojcima koji tek izviruju iz zemlje. Puževi vole vlažna mjesta pod malčem, pa postavljanje pivskih zamki ili barijera od pijeska može biti vrlo učinkovito rješenje. Lisne uši se obično skupljaju na vrhovima stabljika i donjoj strani lišća, isisavajući biljne sokove i slabeći imunitet ljiljana. Redovito ispiranje biljaka jakim mlazom vode može drastično smanjiti njihovu populaciju bez upotrebe teške kemije.
