Pravilna hidratacija i ishrana predstavljaju dva osnovna stuba na kojima počiva zdravlje i produktivnost svakog stabla azijske japanske jabuke. Voda je neophodna za sve metaboličke procese, od transporta nutrijenata do hlađenja biljke tokom vrelih letnjih meseci. Sa druge strane, adekvatno đubrenje osigurava da biljka ima sve potrebne gradivne elemente za formiranje biomase i ukusnih plodova. Nedostatak bilo kog od ovih faktora može dovesti do zastoja u rastu, odbacivanja plodova ili potpunog slabljenja imuniteta stabla.

Potrebe za vodom variraju u zavisnosti od starosti drveta, fenofaze razvoja i trenutnih vremenskih uslova u okruženju. Mlada stabla zahtevaju češće, ali umereno zalivanje kako bi se koren razvijao u dubinu, a ne samo u površinskom sloju. Tokom cvetanja i zametanja plodova, kritično je održavati ujednačen nivo vlage jer nagle promene mogu izazvati stres i opadanje tek formiranih plodova. U periodu intenzivnog zrenja, voda direktno utiče na sočnost i krupnoću, pa je tada navodnjavanje od presudne važnosti.

Sistemi za navodnjavanje kap po kap pokazali su se kao najefikasnije rešenje u savremenim voćnjacima jer omogućavaju preciznu distribuciju vode. Ovakav pristup sprečava vlaženje nadzemnih delova biljke, čime se značajno smanjuje rizik od razvoja gljivičnih infekcija na lišću. Zalivanje treba obavljati rano ujutru ili kasno uveče kako bi se gubici usled isparavanja sveli na minimum. Važno je izbegavati preterano natapanje koje dovodi do gušenja korena i stvaranja anaerobnih uslova u zemljištu.

Organsko đubrenje doprinosi dugoročnom poboljšanju strukture tla i mikrobiološke aktivnosti koja je ključna za zdravlje korena. Primena dobro zgorelog stajnjaka ili kvalitetnog komposta jednom godišnje obezbeđuje sporootpuštajuće izvore azota i ugljenika. Ovi materijali se obično unose u jesen ili rano proleće laganim ukopavanjem u zonu oko ivice krošnje gde se nalazi najaktivnije korenje. Pored hranljive vrednosti, organska materija poboljšava i kapacitet zemljišta za zadržavanje vlage, što je dodatna prednost.

Mineralna ishrana se zasniva na upotrebi kompleksnih đubriva koja sadrže balansiran odnos azota, fosfora i kalijuma, uz dodatak mikroelemenata. Azot se primenjuje u rano proleće za pokretanje vegetacije, dok se kalijum dodaje u drugom delu leta radi boljeg zrenja drveta i plodova. Mikroelementi poput gvožđa i magnezijuma igraju važnu ulogu u fotosintezi, pa njihova deficitarnost brzo postaje vidljiva na listovima u vidu hloroze. Redovne folijarne analize mogu pomoći u preciznom određivanju potreba biljke tokom cele vegetacione sezone.

Prilagođavanje režima ishrane starosti stabla omogućava da se maksimizuje potencijal svake pojedinačne biljke u voćnjaku. Starija stabla imaju veće zahteve za hranivima zbog obimne krošnje i velikog prinosa koji moraju da iznesu do kraja jeseni. S druge strane, prekomerno đubrenje može biti podjednako štetno kao i nedostatak, jer izaziva preterani vegetativni rast na štetu rodnosti. Zlatno pravilo je uvek pratiti reakciju drveta i prilagođavati doze na osnovu vizuelnih pokazatela i stanja zemljišta.