Sadnja rosopasa najuspješnija je kada se poštuje njegova prirodna sklonost rahlim, humusnim i djelomično zasjenjenim staništima. Biljka se lako prima, brzo obnavlja i često se sama razmnožava sjemenom. Ipak, planska sadnja omogućuje bolju kontrolu položaja, gustoće i kasnijeg širenja. Budući da mliječni sok može nadražiti kožu, rukavice su preporučljive od prvog dodira s biljkom.
Priprema mjesta za sadnju
Mjesto za sadnju treba odabrati prema svjetlu, vlazi i namjeni prostora. Rosopas najbolje pristaje rubovima gredica, prirodnim kutovima vrta i polusjenovitim zonama uz grmove. Na takvim položajima ima dovoljno svjetla za cvatnju, ali nije izložen najjačem podnevnom suncu. Ako se sadi na potpuno otvorenom položaju, tlo treba bolje zadržavati vlagu.
Prije sadnje treba ukloniti trajne korove koji bi konkurirali mladim biljkama. Posebno su problematični korovi s dubokim rizomima jer ih je kasnije teško uklanjati među nježnim stabljikama. Tlo je dovoljno prorahliti do dubine korijena sadnice. Nije potrebno preokretati cijelu gredicu ako je struktura tla već dobra.
U zbijenom tlu korisno je dodati zreli kompost i nešto lisnjače. Takav dodatak povećava prozračnost i pomaže ravnomjernom zadržavanju vlage. Svježi stajski gnoj nije dobar izbor jer može biti prejak i potaknuti neujednačen rast. Rosopas bolje reagira na postupno oslobađanje hraniva.
Sadne rupe trebaju biti nešto šire od korijenove bale. Korijen se ne smije snažno savijati ni sabijati jer to usporava primanje. Nakon sadnje tlo se lagano pritisne prstima kako bi se uklonili veći zračni džepovi. Prvo zalijevanje treba biti temeljito, ali bez stvaranja blata oko biljke.
Sadnja mladih biljaka
Najbolje vrijeme za sadnju mladih biljaka je proljeće ili rana jesen. U proljeće biljka ima cijelu sezonu za ukorjenjivanje i razvoj. Jesenska sadnja uspijeva ako se obavi dovoljno rano, dok je tlo još toplo. Kasna sadnja neposredno prije mraza može biti rizična za slabo ukorijenjene primjerke.
Razmak sadnje ovisi o tome želi li se prirodna skupina ili strože kontroliran nasad. Za slobodniji izgled dovoljno je ostaviti oko trideset do četrdeset centimetara između biljaka. U malim vrtovima bolje je saditi rjeđe jer se rosopas može sam proširiti. Pregusta sadnja povećava vlažnost unutar sklopa i otežava održavanje.
Sadnicu treba postaviti na istu dubinu na kojoj je rasla prije presađivanja. Preduboka sadnja može zadržavati vlagu oko vrata korijena. Preplitka sadnja izlaže korijen isušivanju i temperaturnim promjenama. Nakon sadnje korisno je dodati tanak sloj komposta oko biljke.
Prvih nekoliko tjedana treba redovito provjeravati vlagu tla. Mlada biljka još nema razvijen korijen koji može dohvatiti dublju vlagu. Zalijevanje treba biti umjereno i prilagođeno vremenu. Kada se pojavi novi rast, to je dobar znak da se biljka uspješno primila.
Razmnožavanje sjemenom
Rosopas se vrlo uspješno razmnožava sjemenom, često i bez pomoći vrtlara. Sjeme sazrijeva u uskim plodovima koji se otvaraju kada dođe vrijeme rasipanja. Ako se želi kontrolirano razmnožavanje, sjeme treba prikupiti prije potpunog pucanja plodova. Zrelo sjeme treba biti suho, čvrsto i lako odvojivo.
Sjetva se može obaviti u jesen ili rano proljeće. Jesenska sjetva oponaša prirodni ciklus i omogućuje sjemenu da prođe hladno razdoblje. Proljetna sjetva također može uspjeti, ali klijanje može biti neujednačenije. Sjeme se sije plitko jer preduboka sjetva otežava nicanje.
Supstrat za sjetvu treba biti fin, rahao i umjereno vlažan. Previše mokar supstrat može uzrokovati propadanje mladih klijanaca. Posude ili sjetvene površine treba držati na svijetlom mjestu bez jakog izravnog sunca. Klijanci se presađuju kada razviju nekoliko pravih listova i dovoljno čvrst korijen.
Kod samoniklih mladih biljaka najbolje je birati one koje rastu na prikladnom mjestu. Suvišne klijance treba ukloniti dok su mali. Ako se presađuju, treba ih izvaditi s dovoljno zemlje oko korijena. Nakon presađivanja potrebna je kratka prilagodba i zaštita od suše.
Dijeljenje i presađivanje postojećih biljaka
Iako se rosopas najčešće razmnožava sjemenom, moguće je presaditi i dijelove razvijenih biljaka. Najbolje je to raditi u rano proljeće, prije snažnog izduživanja stabljika. Biljku treba pažljivo izvaditi kako bi se sačuvalo što više korijena. Krhke stabljike lako pucaju, pa je nježan rad važniji od brzine.
Dijeljenje ima smisla kada je skupina pregusta ili kada se želi premjestiti dio biljaka. Svaki odvojeni dio treba imati korijen i barem nekoliko zdravih pupova ili mladih izboja. Oštećene, trule ili presuhe dijelove treba ukloniti čistim alatom. Rezove nije potrebno posebno tretirati ako je biljka zdrava i tlo dobro drenirano.
Presađene biljke treba odmah zaliti i nekoliko dana zaštititi od jakog sunca. U tom razdoblju mogu izgledati klonulo, ali se često brzo oporave. Ako se dio nadzemne mase previše objesi, može se lagano prikratiti. Time se smanjuje gubitak vode i potiče obnova iz baze.
Nakon uspješnog presađivanja treba pratiti širenje tijekom sljedeće sezone. Rosopas se može brzo prilagoditi novom položaju i početi stvarati sjeme. Ako se želi spriječiti nekontrolirano širenje, ocvale cvjetove treba uklanjati na vrijeme. Tako sadnja ostaje planska, a biljka zadržava vrijednost u vrtnoj kompoziciji.
