Rezidba limuna služi oblikovanju prozračne krošnje, uklanjanju oštećenih dijelova i održavanju ravnoteže između rasta i rodnosti. Biljka prirodno stvara brojne izboje različite snage, pa bez usmjeravanja može postati pregusta, nepravilna ili nepraktična za premještanje. Ipak, limun ne treba svake godine snažno rezati jer pretjerano uklanjanje lišća smanjuje fotosintezu i može izazvati bujan rast vodopija. Najbolji rezultat daje redovita, umjerena i precizna rezidba prilagođena starosti biljke.

Vrijeme zahvata ovisi o klimi i načinu prezimljavanja. Veća rezidba najčešće se obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće, neposredno prije početka snažnijeg rasta. Suhe, slomljene i bolesne grane mogu se uklanjati tijekom cijele godine čim se primijete. U jesen se izbjegava jaka rezidba jer može potaknuti nježne izboje koji teško podnose zimu.

Za rad su potrebne čiste i oštre škare. Tupi alat gnječi tkivo i stvara neravne rane koje sporije zacjeljuju. Prije rezidbe i između rada na bolesnim biljkama oštrice treba dezinficirati. Deblje grane režu se odgovarajućim škarama ili pilicom kako bi se spriječilo cijepanje kore.

Prije prvog reza treba nekoliko puta pogledati krošnju iz različitih smjerova. Najprije se uklanjaju očito suhi, oštećeni i bolesni dijelovi, a zatim grane koje se križaju ili rastu prema unutrašnjosti. Tek nakon toga procjenjuje se treba li dodatno skratiti vanjski obris. Takav redoslijed sprječava nepotrebno uklanjanje zdravih rodnih grana.

Formiranje mlade krošnje

Kod mlade biljke cilj je razviti nekoliko dobro raspoređenih osnovnih grana. One trebaju izlaziti iz stabla pod povoljnim kutom i biti usmjerene u različite strane. Vrlo uske račve mogu se kasnije cijepati pod težinom plodova. Slabe, prenisko smještene ili gusto zbijene izboje bolje je ukloniti dok su još tanki.

Glavni izboj može se prikratiti kada biljka dosegne željenu visinu debla. Time se potiče razvoj bočnih grana i stvaranje kompaktnije krošnje. Rez se radi iznad pupa usmjerenog prema van. Iz novog rasta zatim se odabiru najpovoljniji izboji, dok se konkurentski postupno uklanjaju.

Mlada biljka ne treba razvijati velik broj plodova dok još gradi osnovnu strukturu. Prevelik rod troši energiju potrebnu za jačanje debla, korijena i nosivih grana. Dio cvjetova ili vrlo mladih plodova može se ukloniti ako je krošnja mala. Takva mjera ubrzava stvaranje snažne osnove za buduću rodnost.

Izboje koji rastu ispod mjesta cijepljenja treba uklanjati čim se pojave. Oni pripadaju podlozi i često rastu snažnije od plemenitog dijela. Ako se ostave, mogu promijeniti oblik biljke i preuzeti velik dio hranjivih tvari. Režu se što bliže mjestu izbijanja, bez ostavljanja dugog patrljka.

Održavanje rodnog limuna i prikraćivanje izboja

Kod odraslog limuna rezidba se usmjerava na prozračivanje krošnje i uklanjanje suvišnog rasta. Grane koje se trljaju stvaraju rane i zasjenjuju unutrašnjost. Izboj usmjeren prema središtu obično je bolje ukloniti nego snažno skraćivati. Cilj je da svjetlo prodire dublje u krošnju, a zrak slobodnije cirkulira između listova.

Duge nerazgranate izboje može se umjereno prikratiti kako bi razvili bočne grančice. Rez se izvodi nekoliko milimetara iznad pupa okrenutog prema željenom smjeru rasta. Ne treba ostavljati dugačak suhi patrljak, ali ni rezati neposredno uz pup. Blago kosi rez pomaže otjecanju vode s površine rane.

Vodopije su snažni uspravni izboji s dugim razmacima između listova. Često nastaju nakon prejake rezidbe, obilne dušične prihrane ili oštećenja krošnje. Ako nisu potrebne za obnovu strukture, uklanjaju se dok su mlade i mekane. Pojedina dobro smještena vodopija može se ipak skratiti i usmjeriti u novu nosivu granu.

Grane opterećene plodovima ne treba rezati bez jasne potrebe. Prije zahvata treba procijeniti gdje se nalaze cvjetni pupovi, mladi plodovi i prošlogodišnji rodni izboji. Pretjerano skraćivanje može znatno smanjiti urod. Umjerena rezidba raspoređena kroz više sezona sigurnija je od jednokratnog radikalnog zahvata.

Pomlađivanje, sanitarna rezidba i njega nakon zahvata

Stariji ili zapušteni limun ponekad zahtijeva pomlađivanje. Takav zahvat treba rasporediti na dvije ili tri godine kako biljka ne bi odjednom izgubila velik dio lisne mase. Prve godine uklanjaju se najproblematičnije i potpuno ogoljene grane. Preostala krošnja nastavlja hraniti korijen i podupire razvoj novih izboja.

Suhe grane režu se do zdravog tkiva. Ispod tanke ogrebane kore zdrava grana pokazuje zelenkast sloj, dok je potpuno mrtvo drvo suho i smeđe. Rez treba napraviti na mjestu gdje je presjek čist i bez tamnih promjena. Ako se sumnja na bolest, alat se dezinficira nakon svakog sumnjivog reza.

Vrlo velike rane treba izbjegavati kad god je moguće. Ako se debela grana mora ukloniti, koristi se postupak u više rezova kako se težinom ne bi otrgnula kora s debla. Najprije se grana podreže s donje strane, zatim se ukloni njezina težina rezom nešto dalje, a završni rez napravi se uz ovratnik grane. Prirodni ovratnik ne treba potpuno uklanjati jer sudjeluje u zatvaranju rane.

Nakon rezidbe limun treba smjestiti u stabilne uvjete i nastaviti umjereno zalijevati. Jaka prihrana neposredno nakon zahvata nije potrebna, osobito ako je uklonjen velik dio krošnje. Kada se pojavi novi rast, može se nastaviti uravnotežena prehrana. Redovito uklanjanje mladih neželjenih izboja tijekom sezone smanjuje potrebu za velikim rezovima u budućnosti.