Rezidba i prikraćivanje cinerarije za uredan rast i obnovu

Cinerarija ne zahtijeva snažnu rezidbu poput drvenastih ukrasnih biljaka, ali redovito uklanjanje ocvalih i oštećenih dijelova znatno poboljšava njezino stanje. Pravilnim rezovima smanjuje se mogućnost razvoja bolesti, održava prozračnost i usmjerava energija prema zdravim pupovima. Svi zahvati moraju se provoditi čistim, oštrim alatom jer su peteljke i stabljike mekane. Pretjerano prikraćivanje može oslabiti biljku i odgoditi njezin oporavak.

Uklanjanje ocvalih cvatova

Ocvale cvjetove treba uklanjati čim počnu gubiti boju i sušiti se. Cijela cvjetna stapka reže se što bliže bazi, bez oštećivanja susjednih listova. Ostavljen dio stapke može postupno trunuti među gustim lišćem. Čist rez zacjeljuje brže od lomljenja ili čupanja.

Redovito uklanjanje cvatova usporava stvaranje sjemena. Biljka tada ne troši nepotrebno energiju na razvoj sjemenki. Preostali pupovi dobivaju više vode i hranjivih tvari. Cvatnja zbog toga može izgledati urednije i trajati nešto dulje.

Rezidbu je najbolje obavljati kada su listovi suhi. Rad na mokroj biljci povećava mogućnost prenošenja gljivičnih spora. Škare treba obrisati i dezinficirati prije prelaska na drugi primjerak. Sitne rane ne treba premazivati zaštitnim sredstvima.

Odrezani cvatovi odmah se uklanjaju iz posude i okolnog prostora. Ne smiju ostati na supstratu jer zadržavaju vlagu. Ako na njima postoje sive ili smeđe mrlje, moguće je da su zaraženi. Takav materijal treba odložiti odvojeno od zdravih biljnih ostataka.

Uklanjanje listova i oblikovanje biljke

Požutjele listove treba odrezati kada je jasno da se više neće oporaviti. Režu se pri bazi peteljke, bez zadiranja u središte rozete. Zdrave listove ne treba uklanjati samo radi simetričnog izgleda. Oni su važni za stvaranje energije i oporavak biljke.

List s manjim suhim rubom može ostati na biljci ako nema znakova bolesti. Uklanjanje svakog estetskog nedostatka nepotrebno smanjuje lisnu površinu. Ako se sušenje širi, treba provjeriti zalijevanje, vlažnost zraka i količinu soli u supstratu. Rezidba ne rješava uzrok fiziološkog problema.

Kod preguste biljke može se ukloniti nekoliko unutarnjih, slabih listova koji leže na mokrom supstratu. Time se poboljšava cirkulacija zraka oko baze. Zahvat se izvodi postupno kako biljka ne bi naglo izgubila previše lisne mase. U jednom navratu ne treba ukloniti velik broj zdravih listova.

Cinerariju nije potrebno redovito pincirati tijekom pune cvatnje. Uklanjanje vrhova tada bi odstranilo pupove i smanjilo dekorativnost. Pinciranje ima više smisla kod mladih biljaka uzgojenih iz sjemena. Pravodobnim zahvatom može se potaknuti razgranatiji i kompaktniji rast.

Jače prikraćivanje nakon cvatnje

Nakon završetka cvatnje biljka se može umjereno prikratiti. Najprije se uklanjaju sve cvjetne stapke i potpuno oštećeni listovi. Zdrava lisna rozeta ostavlja se kako bi nastavila fotosintezu. Potpuno rezanje do razine zemlje uglavnom nije preporučljivo.

Jači zahvat opravdan je kada su stabljike izdužene, oštećene ili zaražene. Reže se samo do zdravog, čvrstog tkiva. Ako je baza stabljike meka i tamna, problem vjerojatno uključuje truljenje. U tom slučaju potrebno je pregledati i korijen, a ne samo skratiti nadzemni dio.

Nakon rezidbe zalijevanje se privremeno smanjuje jer biljka ima manju lisnu površinu. Supstrat ipak treba ostati blago vlažan. Prihrana se odgađa dok se ne pojave novi zdravi listovi. Biljka se drži na svijetlom i svježem mjestu bez jakog sunca.

Novi rast pokazuje da je korijen ostao funkcionalan i da se biljka oporavlja. Tada se zalijevanje postupno prilagođava većoj potrošnji vode. Blaga prihrana može se ponovno uvesti nakon stabilnog razvoja nekoliko listova. Strpljiva njega nakon rezidbe mnogo je učinkovitija od forsiranja rasta visokim dozama gnojiva.