Sadnja i razmnožavanje glavastog luka u vrtu

Sadnja glavastog luka nije zahtjevan posao, ali dobar rezultat ovisi o kvaliteti lukovica, pravilnoj dubini i pažljivo odabranom položaju. Lukovice se najčešće sade tijekom jeseni kako bi se prije zime ukorijenile i u proljeće započele snažan rast. Biljka se s vremenom može razmnožiti postranim lukovicama ili sjemenom, pri čemu svaka metoda ima drukčiji ritam razvoja. Pažljivim planiranjem moguće je oblikovati guste, prirodne skupine koje će se iz godine u godinu povećavati.

Pravo vrijeme i izbor lukovica

Najpovoljnije razdoblje za sadnju uglavnom je od rane do kasne jeseni, prije nego što se tlo duboko ohladi. Lukovici je potrebno nekoliko tjedana za razvoj početnog korijenja prije dolaska dugotrajnog mraza. Prerana sadnja u vrlo toplo tlo može potaknuti neželjeno izbijanje listova. Prekasna sadnja otežava ukorjenjivanje i povećava mogućnost podizanja lukovica smrzavanjem tla.

Za sadnju treba odabrati čvrste i dobro razvijene lukovice bez mekanih dijelova. Njihova vanjska ovojnica može biti suha i papirnata, ali unutrašnjost ne smije biti smežurana. Plijesan, neugodan miris i vlažne tamne mrlje znakovi su da lukovica nije prikladna za sadnju. Kvalitetan početni materijal znatno smanjuje rizik od slabog nicanja i truleži.

Veličina lukovice utječe na brzinu postizanja pune cvatnje. Krupnije lukovice najčešće cvatu već u prvoj sezoni nakon sadnje, dok sitnijima može trebati više vremena. Manje lukovice ipak nisu bezvrijedne ako su zdrave i pravilno razvijene. Mogu se posaditi u odvojeni dio gredice i uzgajati dok ne dosegnu cvjetnu veličinu.

Do sadnje lukovice treba čuvati na suhom, prozračnom i umjereno hladnom mjestu. Zatvorene plastične vrećice nisu prikladne jer se u njima može nakupiti kondenzirana vlaga. Papirnata vrećica, mrežasta ambalaža ili plitka kutija omogućuju bolju cirkulaciju zraka. Lukovice se ne smiju držati uz zrelo voće niti izlagati izravnom suncu.

Priprema mjesta i dubina sadnje

Mjesto sadnje mora biti osunčano i zaštićeno od dugotrajnog zadržavanja vode. Tlo se prije sadnje rahli do dubine od najmanje dvadesetak centimetara. Kamenje, višegodišnji korovi i zbijene grude treba ukloniti kako bi korijenje moglo nesmetano rasti. Na teškim tlima dodaje se krupniji pijesak, šljunak ili druga mineralna komponenta.

Lukovice se u pravilu sade na dubinu približno dva do tri puta veću od njihove visine. U lakšem pjeskovitom tlu mogu se položiti nešto dublje, a u teškom tlu malo pliće. Vrh lukovice uvijek treba biti okrenut prema gore, dok spljošteni dio iz kojeg izrasta korijenje ide prema dolje. Ako oblik nije jasan, lukovicu je sigurnije položiti blago postrance nego potpuno obrnuto.

Razmak između lukovica određuje konačni izgled nasada. Za prirodnu i bogatu skupinu obično se ostavlja nekoliko centimetara prostora između pojedinih primjeraka. Pregusta sadnja daje snažan učinak prve godine, ali ranije zahtijeva vađenje i dijeljenje. Rjeđi raspored izgleda skromnije u početku, no ostavlja dovoljno prostora za stvaranje postranih lukovica.

Najprirodniji raspored postiže se sadnjom u nepravilne skupine umjesto u stroge redove. Lukovice se mogu rasuti po pripremljenoj površini i posaditi na mjestima na koja su pale. Takav način stvara opušteniji izgled, osobito među ukrasnim travama i trajnicama. Nakon zatrpavanja tlo se lagano pritisne i umjereno zalije kako bi se uklonili veći zračni džepovi.

Razmnožavanje postranim lukovicama

Odrasle biljke tijekom nekoliko sezona stvaraju manje lukovice uz osnovu matične lukovice. One predstavljaju najjednostavniji i najpouzdaniji način vegetativnog razmnožavanja. Dobivene biljke zadržavaju ista obilježja kao matični primjerak, uključujući boju i oblik cvata. Razmnožavanje se obavlja kada nadzemni dijelovi završe sezonu i potpuno se osuše.

Skupina se vadi vrtnom vilicom koja se zabada dovoljno daleko od središta biljke. Tako se smanjuje mogućnost presijecanja lukovica ili njihova probadanja. Zemlja se pažljivo otresa, a postrane lukovice odvajaju se blagim zakretanjem. Grubo lomljenje može stvoriti otvorene rane kroz koje lakše prodiru uzročnici truleži.

Odvojene lukovice pregledavaju se prije ponovne sadnje. Čvrsti primjerci sa zdravom ovojnicom mogu se odmah premjestiti na pripremljeno mjesto. Vrlo sitne lukovice sade se pliće i gušće u uzgojnu gredicu, gdje se mogu lakše njegovati. Do pune cvjetne veličine obično im je potrebno nekoliko vegetacijskih razdoblja.

Ako se lukovice ne sade odmah, površinske ozljede treba ostaviti da se prosuše na sjenovitom i prozračnom mjestu. Vlažne lukovice ne smiju se spremati u zatvorenu ambalažu. Tijekom čuvanja potrebno ih je povremeno pregledati i ukloniti primjerke koji su omekšali. Jesenska ponovna sadnja ipak je sigurnija od dugotrajnog skladištenja u kućnim uvjetima.

Razmnožavanje sjemenom i njega mladih biljaka

Sjeme se razvija u suhim cvjetnim glavicama koje ostanu na biljci nakon cvatnje. Zrele sjemene čahure postaju suhe i počinju se otvarati, pa ih treba prikupiti prije rasipanja. Cvatovi se mogu odrezati i staviti u papirnatu vrećicu na suho mjesto. Nakon dodatnog sušenja sjeme se odvaja od biljnih ostataka i čuva u označenoj papirnatoj omotnici.

Svježe sjeme može se posijati na otvorenom tijekom jeseni kako bi prirodno prošlo razdoblje hladnoće. Sije se plitko u rahli supstrat koji se neće zadržavati natopljenim tijekom zime. Posuda ili uzgojna gredica moraju biti jasno označene jer nicanje može biti sporo i neujednačeno. Mlade biljke vrlo su tanke i lako ih je zamijeniti s travom ili korovom.

Sjetva zahtijeva više strpljenja od razmnožavanja lukovicama. Mlade biljke najprije nekoliko godina povećavaju podzemnu lukovicu prije nego što razviju cvjetnu stabljiku. Tijekom tog razdoblja treba im osigurati dovoljno svjetlosti, umjerenu vlagu i zaštitu od konkurencije korova. Pretjerano gnojenje neće znatno ubrzati sazrijevanje, ali može oslabiti nježan rast.

Biljke dobivene sjemenom mogu se međusobno donekle razlikovati, osobito ako u vrtu raste više ukrasnih vrsta luka. Ta raznolikost može biti zanimljiva u prirodno oblikovanim nasadima. Kada mlade lukovice postanu dovoljno velike za rukovanje, presađuju se na konačan razmak. Najbolje rezultate daje postupna njega bez čestog uznemiravanja osjetljivog korijenja.