Crveni plućnjak najbolje napreduje kada je tlo stalno svježe, ali nikada trajno natopljeno. Njegovi široki i relativno mekani listovi gube mnogo vode, osobito tijekom toplih dana i na mjestima s više svjetlosti. Pravilno zalijevanje zato izravno utječe na gustoću busena, trajanje cvatnje i otpornost biljke. Gnojidba treba biti umjerena jer preobilna prihrana stvara mekano lišće i povećava osjetljivost na bolesti.

Najveće potrebe za vlagom pojavljuju se u proljeće. Tada biljka istodobno razvija novo lišće, cvjetne stabljike i korijenje. Ako u tom razdoblju nastupi suša, cvjetovi mogu brže ocvasti, a listovi ostati sitniji. Ravnomjerno vlažno tlo omogućuje dugotrajniju cvatnju i snažniji nastavak vegetativnog rasta.

Ljeti se potrebe mijenjaju ovisno o temperaturi i stupnju zasjenjenosti. U dubokom hladu tlo se sporije suši, dok pod rijetkom krošnjom može brzo izgubiti vlagu. Biljke uz korijenje velikih stabala često osjećaju sušu čak i kada površina izgleda vlažna. Zato je korisno povremeno provjeriti vlažnost nekoliko centimetara ispod površine.

Gnojidba se temelji prvenstveno na organskoj tvari. Zreli kompost, lisni humus i dobro razgrađeni organski pripravci postupno hrane biljku. Brzodjelujuća mineralna gnojiva upotrebljavaju se samo kada postoji jasan razlog. Najbolji rezultati postižu se stabilnim poboljšavanjem tla, a ne čestim dodavanjem visokih doza hranjiva.

Procjena potreba za vodom

Potreba za zalijevanjem ne može se odrediti samo prema kalendaru. Količina oborina, struktura tla, temperatura i položaj stvaraju velike razlike čak i unutar istog vrta. Prstom ili uskom lopaticom treba provjeriti je li tlo ispod površine još svježe. Zalijevanje je potrebno kada se gornjih nekoliko centimetara počne sušiti, ali dublji sloj nije potpuno suh.

Na pjeskovitim tlima voda brzo prolazi kroz korijenovu zonu. Takve nasade treba zalijevati češće, ali pojedinačno zalijevanje ne smije biti sasvim površinsko. Dodavanje komposta i malča s vremenom povećava sposobnost zadržavanja vlage. Bez organske tvari pjeskovito tlo teško održava stabilne uvjete potrebne crvenom plućnjaku.

Glinasta tla dulje ostaju vlažna, ali se mogu pretvoriti u slabo prozračenu masu. Na njima je važno smanjiti učestalost zalijevanja i poboljšati odvodnju. Stajaća voda istiskuje zrak iz tla i može uzrokovati propadanje korijena. Površina smije biti vlažna, ali ne bi trebala danima ostajati ljepljiva i zasićena.

Biljke u posudama zahtijevaju češće praćenje. Ograničen volumen supstrata brzo reagira na sunce, vjetar i visoke temperature. Posuda mora imati slobodne drenažne otvore i ne smije trajno stajati u vodi. Tijekom vrućeg razdoblja vlagu ponekad treba provjeravati svako jutro.

Pravilna tehnika zalijevanja

Zalijevati treba polako kako bi voda prodrla do cijele dubine korijenove zone. Kratko površinsko kvašenje potiče razvoj plitkog korijenja koje je osjetljivije na sušu. Nakon temeljitog zalijevanja može se pričekati da se gornji sloj tla djelomično prosuši. Takav ritam potiče biljku na stvaranje snažnijeg korijenova sustava.

Mlaz vode treba usmjeriti prema tlu oko busena. Navodnjavanje preko lišća povećava vlažnost unutar gustog sklopa i pogoduje gljivičnim bolestima. Ako se koristi prskalica, zalijevanje treba obaviti rano ujutro. Lišće će se tada osušiti prije hladnije noći.

Kod većih nasada korisno je navodnjavanje kap po kap. Ono dovodi vodu izravno u zonu korijena i smanjuje gubitke isparavanjem. Cijevi treba položiti tako da navlaže cijelu površinu busena, a ne samo jednu točku. Sustav ipak treba povremeno provjeravati jer začepljene kapaljke mogu ostaviti pojedine biljke bez vode.

Kišnica je vrlo prikladna za zalijevanje crvenog plućnjaka. Obično je mekša od vodovodne vode i nema visoku koncentraciju otopljenih soli. Voda vrlo niske temperature ne bi se trebala izlijevati izravno na zagrijano tlo tijekom najveće vrućine. Spremnik u sjeni omogućuje da voda poprimi umjerenu temperaturu prije uporabe.

Zalijevanje u proljeće, ljeto i jesen

U rano proljeće tlo je često prirodno vlažno, ali suha razdoblja mogu brzo promijeniti stanje. Posebnu pozornost treba posvetiti biljkama ispod stabala jer krošnja i korijenje smanjuju količinu dostupne vode. Tijekom stvaranja pupova nedostatak vlage može skratiti cvatnju. Zalijevanje se provodi čim se primijeti da se površina počinje jače sušiti.

Nakon cvatnje biljka razvija novu lisnu masu. To je važno razdoblje jer zdravi listovi stvaraju pričuvne tvari za sljedeću sezonu. Umjerena i stalna vlaga potiče brzo obnavljanje nakon uklanjanja starih listova. Ako se tada dopusti potpuno isušivanje, novi rast može biti slab i neujednačen.

Ljeti crveni plućnjak najčešće pokazuje znakove manjka vode kroz opuštanje i uvijanje listova. Kratkotrajno venuće tijekom najtoplijeg dijela dana nije uvijek opasno ako se biljka navečer oporavi. Venuće koje traje do jutra znači da je korijenova zona presuha. Tada je potrebno dubinsko zalijevanje, a ne samo orošavanje površine.

U jesen se zalijevanje postupno smanjuje s padom temperatura. Ipak, biljke ne bi trebale ući u zimu s potpuno suhim korijenjem. Jesenska suša može biti problematična za novoposađene i podijeljene primjerke. Posljednje obilnije zalijevanje korisno je prije smrzavanja tla ako dulje nije bilo kiše.

Organska i mineralna gnojidba

Zreli kompost najprikladnije je osnovno gnojivo za crveni plućnjak. Tanki sloj raspoređuje se oko biljke početkom proljeća bez zatrpavanja središnjih pupova. Hranjive tvari oslobađaju se postupno, a mikroorganizmi poboljšavaju aktivnost tla. Kompost također povećava sposobnost tla da zadrži vlagu i ostane prozračno.

Lisni humus posebno dobro odgovara biljkama šumskog podrijetla. Njegova fina struktura rahli površinski sloj i stvara stabilno okruženje za sitno korijenje. Može se nanositi kao malč ili plitko umiješati u tlo prije sadnje. Potpuno nerazgrađeno lišće ne treba zakopavati duboko jer tijekom razgradnje može privremeno vezati dušik.

Mineralno gnojivo treba birati s umjerenim udjelom dušika. Sporo otpuštajuće formulacije sigurnije su od velikih doza brzo topljivih hranjiva. Primjenjuju se u rano proljeće na već vlažno tlo, a zatim se područje lagano zalije. Granule ne smiju ostati na mokrim listovima jer mogu izazvati oštećenja.

Tekuća gnojiva mogu se koristiti kod biljaka u posudama. Daju se u slabijoj koncentraciji tijekom aktivnog rasta, obično u razmacima od nekoliko tjedana. Prihranu treba prekinuti krajem ljeta kako bi novi rast imao vremena sazreti. Prečesta primjena uzrokuje nakupljanje soli u supstratu i može oštetiti korijenje.

Prepoznavanje pogrešaka u zalijevanju i prihrani

Nedostatak vode najčešće se vidi kao opušteno, tanko ili suho lišće. Rubovi mogu posmeđiti, a novi listovi ostati manji nego inače. Dugotrajna suša uzrokuje prorjeđivanje busena i slabu cvatnju sljedećeg proljeća. Nakon zalijevanja oporavak je moguć samo ako korijenje nije ozbiljno isušeno.

Prekomjerna vlaga očituje se žućenjem listova, mekanim peteljkama i neugodnim mirisom tla. Biljka može izgledati uvenulo iako je zemlja mokra jer oštećeno korijenje više ne usvaja vodu. U takvoj situaciji dodatno zalijevanje pogoršava problem. Potrebno je poboljšati odvodnju i ukloniti trule dijelove ako je propadanje već počelo.

Višak dušika stvara vrlo velike, tamnozelene i mekane listove. Takvo tkivo lakše napadaju bolesti, a busen može izgubiti kompaktan oblik. Cvatnja često postaje slabija jer biljka ulaže previše energije u lisnu masu. Prihranu tada treba zaustaviti i pustiti da se hranjiva postupno potroše.

Nedostatak hranjiva obično uzrokuje blijedo lišće i spor rast, ali dijagnoza nije uvijek jednostavna. Sličan izgled nastaje zbog previše sjene, zbijenog tla ili oštećenog korijena. Prije gnojidbe treba provjeriti vlagu, strukturu tla i uvjete osvjetljenja. Najzdraviji crveni plućnjak razvija se kada su voda, hranjiva i prozračnost tla međusobno uravnoteženi.