Sadnja purpurne konopljuše najuspješnija je kada se unaprijed usklade njezine potrebe za prostorom, vlagom i svjetlom. Ova snažna trajnica ne voli često premještanje, pa joj odmah treba pronaći mjesto na kojem će moći neometano razvijati širok busen. Razmnožavati se može dijeljenjem, sjetvom i reznicama, pri čemu svaka metoda zahtijeva drukčiji pristup. Dobro izveden početak uzgoja izravno utječe na kasniju stabilnost, otpornost i obilje cvatnje.
Odabir vremena i mjesta za sadnju
Najpovoljnije vrijeme za sadnju je proljeće, kada se tlo zagrije, ali još sadrži dovoljno prirodne vlage. Biljke se mogu saditi i početkom jeseni, pod uvjetom da do jačih mrazova ostane dovoljno vremena za ukorjenjivanje. Ljetnu sadnju treba izbjegavati tijekom razdoblja velikih vrućina. Ako se ipak mora obaviti, potrebno je osigurati redovito zalijevanje i privremenu zaštitu od najjačeg sunca.
Mjesto treba biti sunčano ili samo djelomično zasjenjeno. U dubokoj sjeni biljka razvija slabije stabljike, manje cvatova i rahliji habitus. Na vrlo izloženom sunčanom položaju nužno je da tlo ne presušuje. Najbolju ravnotežu često pruža jutarnje sunce uz blago zasjenjenje u kasnim poslijepodnevnim satima.
Purpurna konopljuša treba dovoljno prostora da se razvije bez stalnog dodirivanja susjednih biljaka. Razmak ovisi o bujnosti odabrane sorte, ali odraslom primjerku obično treba široka zona rasta. Pregusta sadnja smanjuje cirkulaciju zraka i otežava pristup pri zalijevanju ili održavanju. Osim toga, konkurencija korijena može smanjiti veličinu cvatova.
Prilikom planiranja treba uzeti u obzir konačnu visinu biljke. Najčešće se sadi u pozadinu gredice, uz visoke ukrasne trave ili na rub prirodno oblikovanih nasada. Nije prikladna za prednji dio male gredice jer bi mogla zakloniti niže vrste. Dobro osmišljen položaj omogućuje da njezina visina postane prednost, a ne problem.
Više članaka na ovu temu
Pravilna priprema sadne jame
Sadna jama treba biti šira od korijenove bale kako bi se korijen mogao lako širiti u okolnu zemlju. Dno jame treba prorahliti, posebno na teškim i zbijenim tlima. Ako se u jami zadržava voda, potrebno je poboljšati strukturu tla prije sadnje. Sam sloj šljunka na dnu često nije dovoljan ako okolna zemlja ostaje potpuno nepropusna.
Iskopana zemlja može se pomiješati sa zrelim kompostom ili dobro razgrađenim lisnim humusom. Dodavanje organske tvari poboljšava zadržavanje vode u pjeskovitom tlu i prozračnost u težoj zemlji. Količina komposta treba biti umjerena kako korijen ne bi ostao u previše bogatom i mekanom džepu supstrata. Cilj je stvoriti postupan prijelaz između sadne jame i okolnog tla.
Biljka se postavlja na istu dubinu na kojoj je rasla u posudi. Preduboka sadnja može uzrokovati truljenje baze stabljika, dok previsoka sadnja izlaže korijen isušivanju. Nakon zatrpavanja zemlju treba lagano pritisnuti rukama kako bi se uklonili veliki zračni džepovi. Snažno gaženje nije poželjno jer nepotrebno zbija tlo.
Odmah nakon sadnje potrebno je obilno zaliti cijelo područje korijena. Voda pomaže zemlji da se prirodno slegne oko sitnih korjenčića. Ako se nakon slijeganja pokaže da je biljka posađena previsoko, može se dodati tanak sloj zemlje. Površinu je zatim korisno prekriti organskim malčem koji će usporiti isušivanje.
Razmnožavanje dijeljenjem busena
Dijeljenje je najbrži i najpouzdaniji način dobivanja novih biljaka jednakih matičnom primjerku. Najčešće se provodi u rano proljeće, čim se pojave prvi izdanci. Tlo je tada obično dovoljno vlažno, a biljka ima cijelu sezonu za obnovu korijena. Jesensko dijeljenje moguće je u blagim područjima, ali zahtijeva pažljiviju zaštitu od isušivanja i mraza.
Busen se iskopa s dovoljno širokim grumenom zemlje kako bi se sačuvao što veći dio korijena. Kod starijih biljaka korijenova masa može biti vrlo čvrsta pa je potreban oštar štihača, nož ili pila za trajnice. Dijelovi se ne smiju lomiti nasumično jer bi se tako mogli izgubiti zdravi pupovi. Svaka nova cjelina treba imati nekoliko izboja ili vidljivih pupova i dobro razvijen korijen.
Oštećeni, truli i odumrli dijelovi uklanjaju se prije ponovne sadnje. Vanjski dijelovi starog busena obično su vitalniji od njegova iscrpljenog središta. Najzdraviji odvojeni komadi odmah se sade na pripremljeno mjesto kako se sitno korijenje ne bi osušilo. Ako sadnja mora pričekati, korijen treba držati vlažnim i zaštićenim od sunca.
Nakon dijeljenja biljke nekoliko tjedana zahtijevaju ravnomjernu vlagu. Nadzemni rast u početku može biti sporiji jer se energija usmjerava na obnovu korijena. Jaka prihrana neposredno nakon zahvata nije potrebna. Umjeren sloj komposta i pažljivo zalijevanje uglavnom su dovoljni za uspješan nastavak razvoja.
Razmnožavanje sjemenom i reznicama
Razmnožavanje sjemenom prikladno je kada je potreban veći broj biljaka ili se želi postići prirodniji, genetski raznolik nasad. Sjeme se može prikupiti nakon što cvatovi sazru i potpuno se osuše. Kod ukrasnih sorti potomci ne moraju zadržati sve osobine matične biljke. Razlike se mogu pojaviti u visini, boji cvata, vremenu cvatnje i bujnosti rasta.
Sjeme često bolje klija nakon razdoblja hladnoće i vlage. Može se posijati na otvorenom u jesen kako bi prirodno prošlo zimsku stratifikaciju. Pri kontroliranoj sjetvi drži se nekoliko tjedana u vlažnom i hladnom supstratu, a zatim premješta na svjetlije i toplije mjesto. Sjeme se prekriva vrlo tankim slojem supstrata jer sitnim klijancima treba dovoljno svjetla.
Mlade biljčice treba održavati ravnomjerno vlažnima, ali ne i natopljenima. Kada razviju nekoliko pravih listova, mogu se pažljivo presaditi u zasebne posude. Prve sezone rast je obično skromniji, a puna cvatnja može se očekivati tek nakon što biljke ojačaju. Zaštita od puževa posebno je važna dok su izdanci mali i nježni.
Reznice mladih izboja mogu se uzeti krajem proljeća ili početkom ljeta. Odabiru se zdravi, još neodrvenjeli vrhovi bez cvjetnih pupova, a donji listovi se uklanjaju. Reznice se umeću u lagan, vlažan supstrat i drže na svijetlom mjestu bez jakog podnevnog sunca. Visoka vlažnost zraka pomaže ukorjenjivanju, ali prostor treba redovito provjetravati kako bi se spriječilo truljenje.
