Sadnja i razmnožavanje crvene eskalonije

Pravilna sadnja crvene eskalonije određuje koliko će se brzo ukorijeniti, kako će podnositi sušna razdoblja i koliko će obilno cvjetati. Iako se može uzgajati na različitim položajima, najbolje napreduje u propusnom tlu i zaštićenom dijelu vrta s mnogo svjetlosti. Razmnožavanje reznicama najpouzdaniji je način dobivanja novih biljaka s osobinama jednakima matičnom grmu. Uz pažljivu pripremu supstrata, održavanje umjerene vlage i dovoljno strpljenja, nove se biljke mogu uzgojiti bez složene opreme.

Odabir mjesta i priprema sadne površine

Za sadnju treba odabrati mjesto na kojem će biljka primati najmanje nekoliko sati izravne sunčeve svjetlosti. U hladnijim područjima poželjan je topao položaj uz južni ili zapadni zid koji ublažava djelovanje zimskog vjetra. U priobalju može uspijevati i na otvorenijim mjestima jer dobro podnosi morski zrak. Ipak, položaji na kojima se nakon kiše dugo zadržava voda nisu prikladni ni u blagoj klimi.

Prije kopanja sadne jame treba procijeniti strukturu tla i njegovu sposobnost odvodnje. Jednostavna provjera može se napraviti tako da se manja jama napuni vodom i prati brzina njezina otjecanja. Ako voda ostaje satima, potrebno je poboljšati drenažu ili biljku posaditi na blago uzdignutu površinu. Sam sloj šljunka na dnu duboke jame nije uvijek dovoljan jer može stvoriti prostor u kojem se voda zadržava iznad nepropusnog sloja.

Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali ne mora biti mnogo dublja. Šira jama omogućuje lakše prodiranje mladog korijenja u rahlo okolno tlo. Zemlju iz iskopa možeš pomiješati sa zrelim kompostom, ali udio komposta ne bi trebao biti toliko velik da se stvori potpuno drugačiji supstrat od okolnog tla. Korijen se nakon početnog rasta mora prilagoditi prirodnim uvjetima cijele gredice.

Kod planiranja razmaka treba uzeti u obzir konačnu širinu biljke i svrhu sadnje. Za slobodno rastući grm potrebno je ostaviti dovoljno prostora da se krošnja razvije bez stalnog skraćivanja. U živici se biljke sade bliže, ali prevelika gustoća povećava konkurenciju i smanjuje prozračnost. Razuman razmak omogućuje da svaki primjerak dobije dovoljno svjetlosti i razvije snažan korijenov sustav.

Pravilan postupak sadnje

Najpovoljnije vrijeme za sadnju obično je proljeće, nakon prolaska jačih mrazova, ili rana jesen u područjima s blagim zimama. Proljetna sadnja daje biljci cijelu sezonu za razvoj korijena prije hladnoće. Jesenska sadnja može biti uspješna u priobalju i zaklonjenim vrtovima jer je tlo još toplo, a isparavanje manje. U kontinentalnim krajevima kasnu jesensku sadnju bolje je izbjegavati.

Prije vađenja biljke iz posude korijenovu balu treba dobro navlažiti. Ako je korijen kružno omotao unutrašnjost posude, vanjski sloj može se pažljivo razrahliti prstima. Deblje, potpuno zakružene korjenove žile mogu se lagano zarezati na nekoliko mjesta kako bi se potaknulo njihovo širenje prema okolnom tlu. Postupak mora biti nježan jer pretjerano oštećenje usporava ukorjenjivanje.

Biljka se postavlja tako da gornja površina korijenove bale bude u razini okolnog tla ili neznatno iznad nje. Preduboka sadnja otežava izmjenu zraka i povećava opasnost od truljenja vrata korijena. Tlo se vraća postupno i lagano pritišće rukama kako bi se uklonili veći zračni džepovi. Snažno gaženje nije preporučljivo jer sabija tlo i smanjuje njegovu propusnost.

Nakon sadnje potrebno je obilno zaliti cijelu zonu korijena. Voda povezuje čestice tla s korijenovom balom i pomaže stabilizirati biljku. Površina se zatim može prekriti umjerenim slojem organskog malča, uz slobodan prostor oko baze izboja. Tijekom prvih mjeseci vlažnost treba redovito kontrolirati jer se korijen još nije proširio u dublje slojeve.

Razmnožavanje reznicama

Poluzrele reznice najčešće se uzimaju ljeti, kada su ovogodišnji izboji djelomično odrvenjeli, ali još nisu potpuno tvrdi. Za rezanje treba odabrati zdrave, necvatne vrhove bez znakova bolesti ili napada štetnika. Reznica obično treba imati nekoliko dobro razvijenih listova i barem dva do tri koljenca. Rez se izvodi čistim i oštrim alatom neposredno ispod koljenca.

Donji listovi uklanjaju se kako ne bi bili zakopani u supstrat i trunuli. Na vrhu se ostavlja manji broj listova koji omogućuju fotosintezu, ali ne stvaraju pretjeran gubitak vode. Kod reznica s velikom lisnom površinom listovi se mogu djelomično skratiti, premda to kod eskalonije obično nije potrebno u velikoj mjeri. Donji dio može se umočiti u sredstvo za poticanje ukorjenjivanja, ali uspjeh je moguć i bez njega.

Supstrat za ukorjenjivanje mora biti sterilan, lagan i vrlo propustan. Mješavina materijala koji zadržava vlagu i krupnijeg mineralnog dodatka omogućuje dobar odnos vode i zraka. Reznice se umeću tako da barem jedno donje koljence bude u supstratu, a zatim se podloga lagano pritisne. Posudu treba zaliti finim mlazom i ostaviti da višak vode potpuno iscuri.

Za uspješno ukorjenjivanje potrebna je visoka vlažnost zraka, ali ne i stalno natopljen supstrat. Posuda se može prekriti prozirnim pokrovom koji se svakodnevno kratko provjetrava. Reznice treba držati na svijetlom mjestu bez jakog podnevnog sunca, jer se pod pokrovom mogu brzo pregrijati. Pojava novog rasta često pokazuje da je ukorjenjivanje započelo, ali biljku prije presađivanja treba pažljivo provjeriti.

Njega mladih biljaka i druge metode razmnožavanja

Nakon stvaranja korijena mlade biljke treba postupno privikavati na nižu vlažnost zraka. Pokrov se najprije uklanja na kraće razdoblje, a zatim se vrijeme provjetravanja produljuje iz dana u dan. Naglo izlaganje sušem zraku može izazvati venuće čak i kada je korijen već prisutan. Supstrat se i dalje održava umjereno vlažnim, bez stvaranja zasićenih uvjeta.

Ukorijenjene reznice presađuju se u pojedinačne posude s hranjivijim, ali još uvijek propusnim supstratom. Tijekom prvih tjedana nakon presađivanja ne treba ih izlagati jakom podnevnom suncu. Prihrana započinje tek kada biljka pokaže jasan novi rast. Slaba otopina uravnoteženog gnojiva sigurnija je od pune koncentracije namijenjene odraslim biljkama.

Položenice su jednostavna metoda kada matična biljka ima duge i savitljive donje grane. Dio grane lagano se ozlijedi, savije prema tlu i pričvrsti tako da oštećeni dio ostane prekriven zemljom. Vrh grane ostavlja se iznad površine i po potrebi veže uz mali oslonac. Nakon razvoja vlastitog korijena nova se biljka odvaja od matičnog grma i presađuje.

Razmnožavanje sjemenom moguće je, ali se rjeđe primjenjuje jer potomstvo može biti neujednačeno. Sjemenke zahtijevaju kontrolirane uvjete i često sporije stvaraju biljku prikladnu za sadnju u vrt. Ova metoda ima veću vrijednost u oplemenjivanju i očuvanju genetske raznolikosti nego u razmnožavanju odabranog vrtnog primjerka. Za praktičan kućni uzgoj reznice i položnice pružaju brže i predvidljivije rezultate.