Sadnja i razmnožavanje peharaste lizimahije u vrtu i posudama

Peharasta lizimahija najuspješnije se sadi kada se pažljivo usklade položaj, vlaga tla i razmak među biljkama. Iako se često doživljava kao jednostavna ukrasna vrsta, dobar početak snažno utječe na njezin kasniji izgled. Pravilna sadnja omogućuje brzo zakorjenjivanje, gušći rast i obilniju cvatnju. Razmnožavanje je također zahvalno jer se biljka lako obnavlja reznicama, dijeljenjem i ukorjenjivanjem poleglih izboja.

Odabir sadnog mjesta

Sadno mjesto treba biti svijetlo, svježe i zaštićeno od ekstremne žege. Peharasta lizimahija voli položaje na kojima ima dovoljno svjetla za cvatnju, ali ne trpi dugo isušivanje. Polusjena je često najbolji izbor za stabilan rast. U dubokoj sjeni biljka može preživjeti, ali će se izdužiti i slabije cvjetati.

Prije sadnje treba procijeniti vlažnost tla. Ako se tlo nakon kiše dugo zadržava mokrim i zbijenim, potrebno ga je popraviti. Ako se, s druge strane, brzo suši i raspada u prašinu, treba dodati organsku tvar. Biljka najbolje uspijeva u sredini između ta dva ekstrema.

U gredicama se dobro uklapa uz rubove, kamenjare s dovoljno vlage i prednje dijelove mješovitih nasada. Treba joj dati dovoljno prostora jer se s vremenom širi. Ako se sadi pregusto, biljke se međusobno natječu za svjetlo i vlagu. U previše tijesnom sklopu češće se javljaju i problemi s prozračivanjem.

U posudama je posebno važno odabrati prikladnu veličinu. Premala posuda brzo se suši i ograničava razvoj korijena. Posuda srednje dubine s dobrim drenažnim otvorima daje bolje rezultate. Kod visećih košara treba računati da će supstrat ljeti zahtijevati vrlo redovito zalijevanje.

Tehnika sadnje

Sadnju je najbolje obaviti u proljeće ili ranu jesen. U proljeće biljka ima dovoljno vremena za razvoj prije ljetnih vrućina. Jesenska sadnja uspijeva ako tlo ostane toplo dovoljno dugo za zakorjenjivanje. Ljetna sadnja moguća je samo uz pažljivo zalijevanje i zaštitu od jakog sunca.

Prije sadnje korijenovu balu treba dobro navlažiti. Suha bala teško prima vodu nakon sadnje, osobito ako je tresetna. Biljku je korisno lagano izvaditi iz posude i pregledati korijen. Ako je korijen jako spiralno omotan, vanjski sloj treba pažljivo razrahliti.

Sadna jama treba biti malo šira od korijenove bale. Biljka se sadi na istu dubinu na kojoj je rasla u posudi. Preduboka sadnja može uzrokovati truljenje baze izboja. Nakon zatrpavanja tlo se lagano pritisne kako bi se uklonili veći zračni džepovi.

Nakon sadnje obavezno slijedi temeljito zalijevanje. Voda pomaže da se zemlja priljubi uz korijen i smanjuje šok presađivanja. Površina tla može se prekriti tankim slojem malča. Malč zadržava vlagu, smanjuje rast korova i čuva stabilniju temperaturu tla.

Razmnožavanje reznicama i poleglim izbojima

Razmnožavanje reznicama jedan je od najjednostavnijih načina dobivanja novih biljaka. Odabiru se zdravi, mladi i neodrvenjeli izboji. Reznice trebaju imati nekoliko listova i barem jedan čvor koji će doći u dodir sa supstratom. Donji listovi se uklanjaju kako ne bi trunuli u zemlji.

Reznice se sade u lagan, vlažan i propustan supstrat. Supstrat treba biti stalno blago vlažan, ali ne natopljen. Posuda se može držati na svijetlom mjestu bez izravnog jakog sunca. Ukorjenjivanje je uspješnije kada se izbjegne naglo venuće reznica.

Peharasta lizimahija može se razmnožavati i prirodnim ukorjenjivanjem poleglih izboja. Dijelovi izboja koji dodiruju vlažno tlo često sami razviju korjenčiće. Takvi ukorijenjeni dijelovi mogu se odvojiti od matične biljke. Nakon odvajanja sade se na novo mjesto i dobro zaliju.

Prednost ovog načina razmnožavanja je visoka uspješnost. Biljka već ima razvijen mali korijen, pa se brže prilagođava. To je posebno korisno za popunjavanje rubova gredica. Tako se u jednoj sezoni može dobiti više ujednačenih biljaka.

Dijeljenje busena i njega mladih biljaka

Dijeljenje busena provodi se kada je biljka dovoljno razvijena. Najbolje vrijeme je proljeće, prije snažnog rasta, ili rana jesen. Busen se pažljivo izvadi i podijeli na više dijelova. Svaki dio mora imati zdrav korijen i nekoliko vitalnih izboja.

Dijeljenje je korisno i kao mjera pomlađivanja. Stariji busenovi mogu postati pregusti i slabije cvjetati. Uklanjanjem oslabljenih dijelova biljka dobiva novi poticaj. Mladi dijelovi obično se brzo ukorijene ako imaju dovoljno vlage.

Nakon sadnje mladih biljaka najvažnije je održavati ravnomjernu vlažnost. Korijen još nije dovoljno razvijen da sam nadoknadi gubitak vode. Biljke se prvih dana mogu lagano zasjeniti. Time se smanjuje stres i ubrzava početak rasta.

Mlade biljke ne treba odmah snažno prihranjivati. Previše hraniva može potaknuti mekan, osjetljiv rast. Bolje je pričekati da se biljka dobro primi i počne stvarati nove izboje. Tada se može dodati blaga prihrana ili tanki sloj komposta.