Sadnja žalosnog duda traži pažljivo planiranje jer se oblik stabla najbolje razvija kada od početka ima odgovarajuće mjesto, zdrav korijen i dovoljno prostora. Ova ukrasna forma duda najčešće se sadi kao cijepljena biljka, pa posebnu pažnju treba obratiti na kvalitetu sadnice i položaj mjesta cijepljenja. Dobro posađeno stablo brže se ukorjenjuje, lakše podnosi sušu i s vremenom stvara pravilnu povijenu krošnju. Razmnožavanje je zahtjevnije od osnovne njege, ali razumijevanje metoda pomaže u očuvanju sortnih osobina i dobivanju kvalitetnih biljaka.
Izbor sadnice i priprema mjesta
Kvalitetna sadnica mora imati dobro razvijen korijen, čvrsto deblo i zdrave izboje bez oštećenja. Kod cijepljenih biljaka važno je provjeriti je li spoj cijepljenja uredan, zarastao i bez pukotina. Krošnja treba pokazivati tipičan povijeni rast, jer se upravo ta osobina očekuje od žalosnog duda. Sadnice s oštećenom korom, presušenim korijenom ili sumnjivim izraslinama bolje je izbjegavati.
Mjesto sadnje treba odabrati prije kupnje ako je moguće, jer se time lakše procjenjuje potrebna veličina sadnice. Žalosni dud najljepše izgleda kao soliter, pa mu treba ostaviti dovoljno prostora sa svih strana. Ne preporučuje se sadnja neposredno uz zid, ogradu ili usku stazu jer će povijene grane s vremenom trebati širinu. Dobar položaj omogućuje i lakši pristup tijekom rezidbe i sezonske njege.
Tlo se priprema dubinskim rahljenjem i uklanjanjem korova, osobito višegodišnjih vrsta s jakim podancima. Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali ne pretjerano duboka. Cilj je da korijen ima rahlo okolno tlo u koje se može širiti. Ako je tlo siromašno, dodaje se zreli kompost, ali se ne stavlja svježe gnojivo izravno uz korijen.
Na teškim tlima treba poboljšati drenažu, jer dud ne voli dugotrajno zadržavanje vode. U jamu se može umiješati strukturni materijal koji povećava propusnost, ali dno se ne smije pretvoriti u zatvorenu posudu u kojoj voda stoji. Na pjeskovitim tlima korisno je dodati organsku tvar koja povećava zadržavanje vlage. Priprema tla uvijek treba pratiti stvarne uvjete vrta, a ne univerzalni recept.
Pravilna sadnja i početno učvršćivanje
Najbolje vrijeme za sadnju je jesen ili rano proljeće, dok biljka miruje i nema visokih zahtjeva za vodom. Jesenska sadnja omogućuje korijenu da se počne prilagođavati prije proljetnog rasta. Proljetna sadnja dobra je u hladnijim područjima gdje postoji veći rizik od zimskih oštećenja mladih biljaka. Sadnju tijekom ljetnih vrućina treba izbjegavati jer je stres za sadnicu tada znatno veći.
Sadnica se postavlja tako da razina korijenove bale bude u ravnini s okolnim tlom. Preduboka sadnja može uzrokovati probleme s korom i slabije disanje korijena. Mjesto cijepljenja treba ostati iznad tla i ne smije se zatrpati. Nakon postavljanja biljke, jama se puni rahlim tlom koje se pažljivo sabija rukama, bez pretjeranog gaženja.
Nakon sadnje potrebno je obilno zaliti kako bi se tlo slegnulo oko korijena. Prvo zalijevanje ne služi samo opskrbi vodom, nego i uklanjanju zračnih džepova u sadnoj jami. Ako se tlo nakon zalijevanja spusti, treba dodati još zemlje do pravilne razine. Površina se može oblikovati u plitki zaljevni prsten koji usmjerava vodu prema korijenu.
Mlade sadnice često trebaju potporanj, osobito ako se sade na vjetrovitom položaju. Kolac treba postaviti tako da ne oštećuje korijen i da stabilizira deblo bez krutog vezanja. Vezivo mora biti elastično i dovoljno široko da ne urezuje koru. Potporanj se redovito provjerava i uklanja kada stablo postane dovoljno stabilno.
Razmnožavanje i očuvanje sortnih osobina
Žalosni dud se u praksi najčešće razmnožava cijepljenjem jer se tako pouzdano prenosi karakterističan povijeni rast. Razmnožavanje sjemenom nije prikladno za očuvanje iste ukrasne forme. Biljke iz sjemena mogu se znatno razlikovati po rastu, obliku i bujnosti. Zato se za profesionalnu proizvodnju koriste vegetativne metode.
Cijepljenje se obavlja na odgovarajuću podlogu duda, a visina cijepljenja određuje buduću visinu krošnje. To je vrlo važno jer žalosna forma ne raste u visinu na isti način kao obična stablašica. Nakon cijepljenja potrebno je uklanjati izboje koji tjeraju iz podloge. Ako se oni ostave, mogu nadjačati plemku i narušiti izgled biljke.
Reznice mogu biti izazovne i ne daju uvijek ujednačene rezultate. U nekim uvjetima moguće je pokušati s poluodrvenjelim reznicama, uz visoku vlagu zraka i kontroliranu temperaturu. Ipak, za kućne vrtlare ta metoda često nije dovoljno pouzdana. Kupnja kvalitetne cijepljene sadnice obično je sigurniji izbor.
Kod razmnožavanja je presudno koristiti zdrav matični materijal. Izboji s vidljivim simptomima bolesti, oštećenjima ili slabim rastom nisu dobar izbor. Alat mora biti oštar i čist kako bi se smanjio rizik prijenosa patogena. Profesionalni rasadničari zato veliku pažnju posvećuju higijeni, pravilnom vremenu zahvata i njezi mladih biljaka nakon spajanja.
Njega nakon sadnje i početni razvoj
Prva sezona nakon sadnje odlučuje o brzini ukorjenjivanja i općoj vitalnosti stabla. Biljku treba redovito zalijevati, osobito tijekom sušnih razdoblja. Tlo ne smije biti stalno mokro, ali se ne smije ni potpuno isušiti u dubljoj zoni korijena. Stabilna vlaga pomaže biljci da razvije nove sitne korjenčiće.
Malčiranje nakon sadnje vrlo je korisno jer smanjuje isparavanje vode i rast korova. Sloj malča treba rasporediti oko stabla, ali ne uz samu koru debla. Ako se malč nasloni na deblo, može zadržavati vlagu i povećati rizik od oštećenja kore. Pravilno postavljen malč stvara povoljnije uvjete za mladi korijen.
U prvim godinama ne treba pretjerivati s rezidbom. Uklanjaju se samo suhi, oštećeni i loše usmjereni izboji. Prejaka rezidba može usporiti razvoj krošnje i potaknuti nepravilan rast. Bolje je postupno usmjeravati oblik nego pokušavati brzo nametnuti konačnu formu.
Posebnu pažnju treba posvetiti izdancima iz podloge. Oni se mogu pojaviti ispod mjesta cijepljenja ili iz korijenova vrata. Takve izdanke treba uklanjati čim se primijete, jer ne pripadaju ukrasnoj formi. Ako se redovito kontroliraju, stablo zadržava čist i prepoznatljiv karakter žalosnog duda.
