Viseća sibirska karagana veoma dobro podnosi niske temperature, pa se u većini kontinentalnih vrtova smatra pouzdanom i otpornom ukrasnom biljkom. Njena prirodna izdržljivost potiče od porekla osnovne vrste, koja je prilagođena oštrim zimskim uslovima. Ipak, uspešno prezimljavanje ne zavisi samo od otpornosti na mraz, već i od stanja biljke tokom jeseni. Dobro ukorenjena, pravilno zalivana i umereno prihranjena biljka ulazi u zimu mnogo spremnija.

Priprema biljke tokom jeseni

Jesenja priprema počinje prestankom jače azotne prihrane. Azot kasno u sezoni podstiče mlade izdanke koji ne stignu da odrvene pre mraza. Takvi izdanci lako izmrzavaju i mogu narušiti oblik krošnje. Zato se krajem leta i u jesen prednost daje sazrevanju tkiva, a ne novom porastu.

Ako je jesen suva, korisno je obaviti dubinsko zalivanje pre jačih mrazeva. Biljka koja u zimu uđe potpuno isušena može pretrpeti veći stres. To je naročito važno za mlade sadnice i biljke na peskovitim zemljištima. Vlažno, ali ne prevlažno zemljište pomaže korenu da stabilnije prezimi.

Opalo lišće treba ukloniti ako su tokom sezone primećene bolesti. Na zaraženim biljnim ostacima mogu prezimeti spore gljivica. Čista površina oko stabla smanjuje pritisak bolesti u proleće. Ako je lišće bilo zdravo, manja količina može se kompostirati odvojeno.

Jesen nije najbolji period za jaku rezidbu krošnje. Veće rezove bolje je ostaviti za kraj zime ili rano proleće. Sveže rane pred zimu sporije zarastaju i mogu biti osetljivije na izmrzavanje. U jesen se uklanjaju samo polomljene, bolesne ili opasno oštećene grane.

Zaštita korena i mesta kalemljenja

Koren mladih biljaka može imati korist od zaštitnog sloja malča. Malč ublažava nagle promene temperature u površinskom sloju zemljišta. Takođe smanjuje isušivanje tla tokom vetrovitih zimskih perioda. Sloj treba biti umeren i ravnomerno raspoređen.

Malč se ne sme nagomilavati uz samo deblo. Ako kora ostane stalno vlažna, povećava se rizik od truljenja i oštećenja. Oko debla treba ostaviti mali slobodan prsten. Takav raspored čuva koren, ali ne ugrožava koru.

Mesto kalemljenja je važna tačka kod viseće forme. Ono mora ostati zdravo, suvo i neoštećeno. Ne treba ga zatrpavati zemljom, kompostom ili malčem. Ako se kalem ošteti, biljka može izgubiti plemeniti viseći deo.

Kod mladih stabala na vetrovitim položajima korisna je stabilna potpora. Zimski vetrovi mogu pomerati biljku i kidati mlade korenove žile. Vezivo mora biti mekano, jer kruta žica ili uska traka oštećuju koru. Potporu treba proveriti i olabaviti ako počne da steže stablo.

Sneg, led i zimska oštećenja

Viseće grane mogu zadržavati vlažan i težak sneg. Ako se velika količina snega nakupi na krošnji, grane se mogu saviti preko granice elastičnosti. Sneg treba pažljivo stresati rukom ili mekanim alatom. Ne sme se grubo udarati po smrznutim granama, jer tada lako pucaju.

Ledena kiša predstavlja veći rizik od običnog suvog snega. Led se lepi za grane i stvara veliko opterećenje. U takvoj situaciji ne treba nasilno lomiti led sa krošnje. Bolje je sačekati otopljenje, osim ako grane nisu neposredno ugrožene pucanjem.

Zimsko sunce i nagle temperaturne promene mogu izazvati pucanje kore na mladim stablima. To se češće događa na izloženim položajima. Svetla zaštitna obloga debla može pomoći kod mladih biljaka, ako se pravilno postavi. Materijal mora omogućiti disanje kore i ne sme zadržavati vlagu.

Oštećenja od divljači mogu biti problem u otvorenim vrtovima i seoskim predelima. Zečevi i srne mogu gristi koru ili mlade izdanke. Zaštitna mrežica oko stabla dobra je mera ako postoji takav rizik. Mreža treba biti dovoljno udaljena od kore da je životinje ne mogu pritisnuti zubima.

Prolećni pregled nakon zime

Krajem zime ili početkom proleća treba pregledati celu biljku. Suve, polomljene i izmrzle grane uklanjaju se do zdravog dela. Zdravo tkivo obično je svetlije i čvrsto, dok je oštećeno tamno, lomljivo ili smežurano. Rez treba biti čist i pravilno izveden.

Ne treba žuriti sa zaključkom da je grana mrtva. Karagana ponekad kasnije kreće sa listanjem, naročito posle oštre zime. Pre konačnog uklanjanja sumnjivih grana može se proveriti stanje pupoljaka i kore. Ako je tkivo ispod kore zelenkasto, grana je još živa.

Prolećno zalivanje može biti potrebno ako je zima bila suva, a proleće počne bez padavina. Koren tada treba vlagu za početak aktivnog rasta. Ipak, zalivanje se ne obavlja ako je zemljište već mokro. Uvek treba proceniti stvarno stanje tla.

Nakon zime može se dodati tanak sloj komposta. To pomaže biljci da uđe u novu sezonu bez preteranog forsiranja rasta. Jača mineralna prihrana nije potrebna ako biljka izgleda zdravo. Viseća sibirska karagana najbolje prezimljava kada se tokom cele godine neguje umereno i stručno.