Grčka sasa se najuspešnije uvodi u vrt sadnjom sitnih krtola tokom jeseni, dok je zemljište još toplo i dovoljno vlažno. Dobro posađene krtole brzo se ukorenjuju i spremno ulaze u zimu, pa u proleće daju ujednačeno cvetanje. Biljka se vremenom može širiti deljenjem i samosejanjem, ali najlepši početni efekat nastaje kada se sadi u većim grupama. Za dugotrajan zasad najvažnije je pravilno izabrati mesto, dubinu i razmak sadnje.

Izbor sadnog materijala i priprema krtola

Kvalitet krtola presudno utiče na uspeh sadnje. Treba birati čvrste, zdrave i neoštećene krtole bez znakova plesni ili mekih delova. Sitne krtole često izgledaju neugledno, ali mogu dati odlične biljke ako nisu presušene. Pre sadnje ih je korisno pregledati i odbaciti svaki sumnjiv primerak.

Pošto su krtole grčke sase često suve u prodaji, preporučuje se potapanje u mlaku vodu nekoliko sati pre sadnje. Time se ubrzava bubrenje tkiva i olakšava početak ukorenjavanja. Ne treba ih držati u vodi predugo, jer preterano namakanje može podstaći truljenje. Dovoljno je da postanu elastičnije i vidljivo rehidrirane.

Kod ovih krtola ponekad je teško jasno odrediti gornju i donju stranu. Ako orijentacija nije očigledna, mogu se položiti bočno u sadnu jamicu. Biljka će sama usmeriti izdanke prema površini, a korenove prema dole. Takav način sadnje smanjuje rizik od pogrešnog položaja.

Sadni materijal ne treba dugo čuvati u toploj i suvoj prostoriji. Ako se ne sadi odmah, treba ga držati na hladnom, suvom i prozračnom mestu. Najbolje je sadnju obaviti ubrzo nakon nabavke, dok su krtole još vitalne. Svež i pravilno čuvan materijal daje ujednačenije nicanje.

Vreme, dubina i razmak sadnje

Jesen je najpovoljnije vreme za sadnju, jer biljka tada ima dovoljno vremena da razvije koren pre zime. U većini vrtova sadnja se obavlja od rane do srednje jeseni, pre jačih mrazeva. Prolećna sadnja je moguća, ali često daje slabije cvetanje prve godine. Jesenja sadnja zato ostaje sigurniji izbor za pun dekorativni efekat.

Dubina sadnje najčešće iznosi oko pet do osam centimetara, u zavisnosti od strukture zemljišta. U lakšem i rastresitom tlu može se saditi malo dublje. U težem zemljištu bolje je saditi pliće, ali uz obavezno poboljšanje drenaže. Prevelika dubina može otežati nicanje, naročito ako je tlo zbijeno.

Razmak između krtola treba prilagoditi željenom efektu. Za gust cvetni tepih sade se na razmaku od približno osam do deset centimetara. Ako se želi prirodniji izgled, krtole se raspoređuju nepravilno, u manjim grupama. Najbolje je izbegavati stroge redove, jer grčka sasa deluje najlepše kada izgleda spontano.

Posle sadnje zemljište se lagano pritisne, ali se ne sabija snažno. Potrebno je dobro zaliti, naročito ako je jesen suva. Površina se može prekriti tankim slojem lisnog malča ili komposta. Taj sloj čuva vlagu i štiti krtole od naglih temperaturnih promena.

Razmnožavanje deljenjem i prirodnim širenjem

Kada se zasad dobro ustali, grčka sasa se može razmnožavati deljenjem krtola. Najbolje vreme za to je period mirovanja, kada nadzemni deo potpuno odumre. Tada se krtole pažljivo vade, razdvajaju i odmah presađuju na novo mesto. Važno je raditi pažljivo, jer su podzemni organi sitni i lako se izgube u zemlji.

Deljenje ne treba sprovoditi prečesto. Biljka bolje cveta kada nekoliko godina miruje na istom mestu. Proređivanje je korisno tek kada zasad postane previše gust ili kada cvetanje počne da slabi zbog konkurencije. Umereno razmnožavanje održava vitalnost bez nepotrebnog stresa.

Grčka sasa se može širiti i samosejanjem ako joj uslovi odgovaraju. To je sporiji, ali veoma prirodan način popunjavanja površine. Mlade biljke iz semena možda neće odmah cvetati, jer im treba vreme da ojačaju. Prednost je u tome što se zasad postepeno prilagođava mikroklimi vrta.

Za podsticanje prirodnog širenja ne treba prerano uklanjati sve cvetne ostatke. Deo biljaka može se ostaviti da razvije seme. Zemlju oko zasada ne treba često prekopavati, jer se time uništavaju mladi ponici. Strpljiv pristup vremenom stvara prirodan i bogat prolećni pokrivač.

Sadnja u kombinacijama i posudama

U vrtu se grčka sasa najbolje kombinuje sa drugim ranoprolećnim vrstama sličnih potreba. Dobro se slaže sa šafranima, visibabama, ranim narcisima i niskim trajnicama koje kasnije razvijaju list. Takve kombinacije produžavaju dekorativnost leje i prikrivaju odumiranje listova. Važno je da prateće biljke ne budu previše agresivne.

Ispod listopadnog žbunja može se saditi u nepravilnim grupama. Takav raspored deluje prirodno i olakšava širenje zasada. Uz staze i rubove leja treba ostaviti dovoljno prostora da biljke ne budu gažene. Krtole su plitko u zemlji, pa zbijanje tla može smanjiti njihovu vitalnost.

U posudama grčka sasa traži supstrat koji je propustan, ali ne presuši naglo. Na dno posude obavezno se stavlja drenažni sloj ili se koristi mešavina sa dovoljno mineralne komponente. Posuda mora imati otvore za oticanje vode. Tokom zime ne sme stajati u podmetaču punom vode.

Posude se mogu držati napolju, na zaklonjenom i hladnom mestu. Biljci je potreban hladan period, pa je ne treba držati u toploj prostoriji. Kada se izdanci pojave, posuda se premešta na svetlo mesto sa jutarnjim suncem ili blagom polusenkom. Posle cvetanja lišće se ostavlja da prirodno odumre, baš kao kod biljaka u vrtu.