Zvezdasti jesenji aster najlepše se razvija kada se od samog početka posadi na mesto koje odgovara njegovom prirodnom ritmu rasta. Iako je reč o otpornoj trajnici, kvalitet sadnje snažno utiče na kasnije cvetanje, zdravlje korena i dugovečnost bokora. Dobro pripremljena zemlja, pravilan razmak i pažljivo zalivanje nakon sadnje često znače razliku između prosečne i izuzetno vitalne biljke. Razmnožavanje je takođe zahvalno, jer se biljka može uspešno obnavljati deobom, a u određenim uslovima i drugim metodama.

Izbor mesta i priprema zemljišta

Za sadnju treba izabrati sunčan i prozračan deo vrta. Zvezdasti jesenji aster najbolje cveta kada ima dovoljno direktne svetlosti tokom većeg dela dana. Polusenka je prihvatljiva ako nije duboka i ako biljka ipak dobija jutarnje ili popodnevno sunce. U stalnoj senci stabljike postaju duže, slabije i manje otporne na poleganje.

Zemljište treba pripremiti pre sadnje, a ne tek kada se sadnica već postavi u rupu. Prvo se uklanjaju korovi, kamenje i ostaci starog korenja. Zatim se zemlja rastrese do dubine koja omogućava korenu lakše širenje. Dodavanje zrelog komposta poboljšava strukturu i obezbeđuje blagu početnu ishranu.

Ako je zemljište teško i glinovito, potrebno je poboljšati drenažu. U takvu zemlju može se umešati krupniji pesak, sitan šljunak ili lisnjača. Cilj nije da zemlja postane previše siromašna, već da voda ne stoji oko korena. Biljka bolje podnosi kratku sušu nego dugotrajnu vlažnost u zbijenom supstratu.

Na veoma lakim i peskovitim zemljištima problem je suprotan, jer voda i hraniva brzo prolaze kroz zonu korena. Tada treba dodati kompost ili dobro razgrađeni stajnjak u umerenoj količini. Organska materija pomaže zemljištu da zadrži vlagu bez zabarivanja. Tako se stvara stabilnija osnova za ukorenjivanje mladih biljaka.

Pravilna sadnja i razmak između biljaka

Sadnja se najčešće obavlja u proleće ili ranu jesen. Prolećna sadnja omogućava biljci celu sezonu za ukorenjivanje pre zime. Jesenja sadnja je dobra ako se obavi dovoljno rano da koren počne da radi pre jačih hladnoća. Kasna sadnja u hladno i mokro zemljište nije idealna, jer se biljka sporije prima.

Sadna rupa treba da bude nešto šira od korenovog busena. Dubina sadnje treba da odgovara dubini na kojoj je biljka rasla u saksiji. Preduboka sadnja može zadržavati vlagu oko osnove stabljika. Preplitka sadnja izlaže koren isušivanju i temperaturnim oscilacijama.

Pre sadnje korenov busen treba pregledati i po potrebi blago rastresti. Ako su korenovi jako kružno obavijeni oko ivice saksije, pažljivo se oslobađaju prstima. Takav postupak podstiče koren da se širi u okolno zemljište. Nakon postavljanja sadnice, zemlja se lagano pritisne da se uklone veliki vazdušni džepovi.

Razmak između biljaka obično treba da bude oko trideset do četrdeset centimetara, zavisno od bujnosti sorte. Pregusta sadnja može brzo izgledati raskošno, ali dugoročno donosi probleme. Slabiji protok vazduha pogoduje pepelnici i drugim bolestima lista. Pravilno rastojanje omogućava da svaki bokor razvije pun oblik i obilno cveta.

Razmnožavanje deobom bokora

Deoba bokora je najpouzdaniji način razmnožavanja zvezdastog jesenjeg astera. Ovom metodom dobijaju se biljke koje zadržavaju osobine matične biljke. Istovremeno se stari bokor podmlađuje i vraća mu se snaga. Deoba je posebno korisna kada sredina biljke počne da se proređuje.

Najbolje vreme za deobu je proleće, čim se pojave mladi izdanci. Tada biljka ima dovoljno vremena da se ukoreni pre letnjih vrućina i jesenjeg cvetanja. Može se deliti i rano u jesen, ali tada treba izbegavati periode suše ili naglog zahlađenja. Prolećna deoba je sigurnija u većini klimatskih uslova.

Biljka se najpre pažljivo iskopa vilama ili ašovom, uz što manje oštećenja korena. Busen se zatim podeli rukama ili čistim oštrim nožem, ako je koren zbijen. Svaki deo treba da ima nekoliko zdravih izdanaka ili pupoljaka i dovoljno korena. Slabe, drvenaste ili trule delove treba odstraniti.

Nakon deobe novi delovi se odmah sade na pripremljeno mesto. Koren ne treba dugo ostavljati izložen suncu i vetru, jer se brzo isušuje. Posle sadnje biljke se temeljno zaliju kako bi se zemlja spojila s korenom. U narednim nedeljama treba održavati umerenu vlažnost, ali ne stvarati blato oko sadnica.

Nega mladih biljaka posle sadnje

Prve nedelje nakon sadnje presudne su za dobro primanje biljke. Zemljište treba redovno proveravati, naročito ako je vreme toplo ili vetrovito. Mlada biljka još nema dubok koren i brže reaguje na nedostatak vlage. Zalivanje treba biti temeljno, ali između dva zalivanja površina zemlje može blago prosušiti.

Malčiranje tankim slojem organske materije pomaže održavanju vlage. Malč takođe smanjuje rast korova, koji mladim sadnicama može oduzimati vodu i hraniva. Ipak, oko same osnove biljke treba ostaviti malo slobodnog prostora. Previše malča uz stabljiku može stvoriti vlažnu zonu pogodnu za truljenje.

U prvoj sezoni ne treba preterivati sa prihranom. Ako je zemljište dobro pripremljeno, biljka ima dovoljno hraniva za početni razvoj. Previše đubriva može izazvati mekan i brz rast koji nije stabilan. Bolje je podsticati snažno ukorenjivanje nego forsirati nadzemnu masu.

Mlade biljke treba redovno pregledati kako bi se na vreme uočili problemi. Uvenuće, žutilo ili tamnjenje osnove mogu ukazivati na previše vode ili lošu drenažu. Sitne štetočine treba ukloniti čim se pojave, dok je napad još slab. Kada se biljka dobro primi, nega postaje jednostavnija i svedena na osnovno održavanje.